Matej Mandek, Ela Okreša Đurić

Sveučilište u Zadru

Ulica Mihovila Pavlinovića 1, 23 000 Zadar

m.mandek@gmail.com, eokresa@gmail.com  

NAVIKE U UČENJU KOD UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA

Uvod

Navika je bila predmet polemika još za vrijeme antike, o njoj je govorio i Aristotel. U današnje vrijeme često se spominje da je čovjek rob navika te nam određene navike pružaju sigurnost i samopouzdanje. Kako su i ostali aspekti ljudskog života prožeti navikama, tako je i proces učenja. Iako su svi ljudi različiti, zajednička karakteristika je da svatko stvara sebi svojstvene navike.

Upravo ta različitost koja je svojstvena ljudima oduvijek tjera društvo na podjelu djelatnosti kako one odgovaraju pojedincima. Zato danas u školskom sustavu postoje različite vrste programa među kojima djeca biraju za koju djelatnost bi se željela obrazovati. Neka srednja škola može pružiti izbor različitih programa, a ti programi se često razlikuju u trajanju, zahtjevnosti i djelatnosti za koju pripremaju učenike.

Raznolikost programa zahtjeva da se učenici prilagode njihovim zahtjevima. Ta prilagodba nerijetko traži da učenici razvijaju svoje navike za vrijeme učenja. Poznavanje radnih navika njihovih učenika može pomoći nastavnicima da usklade očekivanja i nastavne metode da bi učenicima olakšali stjecanje potrebnih znanja.

Zbog različitih navika koje učenici imaju i njihovog mogućeg utjecaja na školski uspjeh, cilj ovog istraživanja je prikazati uvid u navike učenja kod učenika jedne srednje škole u Varaždinu.  U ovom istraživanju nije postavljana hipoteza, već su odgovori analizirani s obzirom na nezavisne varijable i njihovu distribuciju.

Navike općenito i navike kod učenika

Važnost navike u ljudskom životu spominje se još kod Aristotela (Roščić 2007) koji za navike tvrdi da su temelj organiziranog života karakterističnog samo ljudima. On spominje da zbog karakteristike koja je svojstvena ponavljanju, navika je sredstvo po kojem nešto ulazi osobi u narav, neka se djelatnost tako automatizira da bi se kao takva mogla i dalje razviti. Ona je, prema Aristotelu, dodirna točka etike, pedagogije i zakonodavstva. Ovo bi se  moglo objasniti na primjeru učenja. Kada osoba uči, ona izvršava to na neki, njoj svojstven, način koji joj odgovara što dovodi do automatskih radnji koje se kao takve dalje razvijaju, tj. osoba stvara neke navike.

Prema Hrvatskom jezičnim portalu[1], navika je stalan, uobičajen način postupanja, trajna, ustaljena sklonost što se kod učenja može odnositi na način na koji učenici postupaju za vrijeme provedeno u učenju i spremanju za nastavu.

(Rakas-Drljan i Mašić 2013) istraživale su navike u učenju i stavove prema učenju u odnosu na uspjeh kod učenika sedmih razreda osnovnih škola Sisačko-moslavačke županije. Njihovo istraživanje obuhvatilo je 761 ispitanika (od toga 361 učenika i 400 učenica). Kasnija obrada podataka objedinila je odlične i vrlo dobre (67,81 %) učenike te dobre i dovoljne (31, 19 %) učenike. Kao instrument korištena je anketa sa skalom procjene od tri stupnja na kojoj su učenici trebali procijeniti svoje navike učenja, stavove prema učenju i motivaciju za učenje, a interpretirani su samo autoricama najzanimljiviji rezultati zbog velikog broja tvrdnji. Zanimljivi rezultati vezani uz navike učenja pokazali su da djevojčice uče svaki dan, redovito pišu domaću zadaću, tijekom učenja rade svoje bilješke i ponavljaju staro gradivo, dok su dječaci pokazali da se koriste Internetom za učenje ili pisanje zadaća te da pomoć pri učenju traže u dokumentarnim ili informativnim emisijama. Analiza je također pokazala da više od 50 % dječaka uči samo zbog ocjene ili kada je najavljena pisana provjera znanja, a svakodnevno učenje javlja se kod 33 % djevojčica i 25 % dječaka. U ovom je istraživanju pokazano da djevojčice (43 %) podcrtavaju važno gradivo u udžbeniku češće od dječaka te isto tako više učenica (67 %) redovito piše domaće zadaće. Kada je u pitanju odlazak u knjižnicu ili pretraga dodatne literature, djevojčice to također rade više od dječaka (25 % ih traži dodatnu literaturu, a 14 % odlazi u knjižnicu za potrebe škole), dok se dječaci više koriste Internetom (26 %) i dokumentarnim i informativnim emisijama (31 %). Pokazalo se i da više od 70 % ispitanika nikada ne koristi knjižnicu kada treba pomoć pri učenju.

Dio istraživanja koje se bavilo lektirom u srednjoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika (Novaković i Medić 2011) problematizirao je pripremu za sate lektire, tj. izvore kojima se koriste učenici u toj pripremi. Rezultati su pokazali da se samo primarnom literaturom koristi 13,55 % učenika dok se samo Internetom služi 22,33 %, a najbrojniji su oni koji ove dvije metode kombiniraju s iščitavanjem vodiča kroz lektiru (49,15 %). Autori su zaključili da je uloga Interneta u pripremi za nastavu lektire sve važnija što zahtjeva osmišljavanje metoda koje uključuju nove medije u nastavu.

Metodologija rada

Predmet ovog istraživanja su navike u učenju kod učenika srednje škole različitih smjerova i uspjeha, a cilj je na temelju odgovora učenika istražiti kakve su njihove navike u učenju (fizička okolina, priprema za učenje i pomoć u učenju, frekventnost učenja, aktivnosti za vrijeme nastave te sami proces učenja).

Sukladno s predmetom i ciljem istraživanja zadaci su, na temelju odgovora učenika:

  1. utvrditi kakvo je okruženje u kojem uče (mjesto učenja, temperatura prostorije, društvo, zvučna podloga),
  2. ispitati kako se pripremaju za učenje te koju pomoć koriste (vrijeme potrebno da počnu učiti nakon što to odluče, traže li pomoć ukućana, koriste li dodatnu literaturu i Internet),
  3. istražiti koliko često uče (uče li samo kada je najavljena provjera znanja ili svakodnevno te koliko uče),
  4. analizirati njihove aktivnosti za vrijeme nastave (vode li bilješke, odgovaraju li u sebi na postavljena pitanja, prate li nastavu aktivno te postavljaju li pitanja nastavnicima kada im je nešto nejasno),
  5. otkriti detalje procesa učenja (izdvajaju li ono što smatraju važnim, ponavljaju li prethodne lekcije ili uče samo novo gradivo, uče li naglas, pohađaju li instrukcije, pišu li domaću zadaću, trebaju li uz sebe imati nešto osim pribora za učenje)

te utvrditi postoje li razlike u odgovorima ispitanika temeljem praćenja nezavisnih varijabli: školski uspjeh, program kojeg pohađaju (trogodišnji i četverogodišnji).

Metode i instrumenti

Upotrijebljena je metoda anketiranja anketnim upitnikom. Upitnik je sastavljen od nekih tvrdnji koje su preuzete iz instrumenta korištenog u istraživanju (Rakas-Drljan i Mašić 2013) (koje su istraživale navike u učenju i stavove prema učenju u odnosu na uspjeh kod učenika) te drugih originalno osmišljenih tvrdnji. Iz članka su preuzete tvrdnje koje se tiču samih navika u učenju (Treba mi puno vremena od trenutka kada odlučim učiti do trenutka kada stvarno počnem učiti. / Učim samo kada je najavljena usmena ili pisana provjera znanja. / Tijekom učenja ispisujem i podcrtavam u udžbeniku ono što je važno. / Učim naglas. / Učitelje pitam kad mi nešto nije jasno.).

Prva dva pitanja su se odnosila na smjer koji su ispitanici pohađali te na njihov školski uspjeh na kraju prethodne školske godine što su ujedno bile i nezavisne varijable istraživanja. Treće pitanje se sastojalo od 19 tvrdnji za koje su ispitanici trebali zaokružiti koliko često se tvrdnje odnose na njih. Na tvrdnje su ispitanici odgovarali zaokruživanjem jednog od četiri odgovora (1 – nikada, 2 – rijetko, 3 – često, 4 – uvijek). Na jednu tvrdnju su učenici odgovarali zaokruživanjem odgovora DA ili NE. Četvrto, šesto, sedmo i osmo pitanje su se sastojali od višestrukog izbora. Peto pitanje bilo je jedino pitanje otvorenog tipa koje se odnosilo na stvari koje učenici moraju imati uz sebe za vrijeme učenja, a da nije osnovni pribor za učenje.

Ispitanici

U ovom istraživanju sudjelovali su učenici trećeg i četvrtog razreda Graditeljske, prirodoslovne i rudarske škole Varaždin (program arhitektonski tehničar kao četverogodišnji program te rukovatelj samohodnim građevinskim strojevima, keramičar-oblagač, monter suhe gradnje i zidar kao trogodišnji programi).

Istraživanje je obuhvatilo sveukupno 109 ispitanika. Od toga, njih 68 pohađalo je četverogodišnji program, a 41 trogodišnji program. Prethodnu školsku godinu njih 8 je završilo s nedovoljnim uspjehom, 70 s dobrim, 28 s vrlo dobrim i 3 s odličnim. Iz ove raspodjele vidi se da je bio najveći broj dobrih i vrlo dobrih učenika te vrlo malen broj nedovoljnih i odličnih, dok dovoljnih uopće nema.

Od prikupljenih anketa (sveukupno 109) niti jedna nije anulirana, ali je u jednom pitanju sveukupan broj 108 budući da je došlo do greške kod ispunjavanja te je ta tvrdnja bila analizirana u odnosu s prikupljenim podacima.

Vrijeme i mjesto

Istraživanje je provedeno u prosincu 2016. Škola se nalazi na području grada Varaždina, a to je Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola Varaždin.

Obrada podataka

Podaci su obrađeni u programu Microsoft Office Excel 2007. Na temelju prikupljenih podataka izračunati su pokazatelji deskriptivne statistike – frekvencije i postotci. Usporedbom postotaka analiziran je odnos zavisnih i nezavisnih varijabli prema zadacima istraživanja.

Analiza i interpretacija podataka

U ovom dijelu će biti analizirani prikupljeni podaci i interpretirani rezultati empirijskog istraživanja. Prema postavljenim zadacima će biti prikazani određeni rezultati koji su zanimljivi u odnosu na nezavisne varijable ili sveukupni broj ispitanika. Prema nezavisnoj varijabli ocjena u prošloj školskoj godini u obzir se nisu jednakopravno uzimali podaci odlikaša i onih koji su ponavljali razred budući da ih je bio manji broj, ali su se javile određene razlike između onih koji su prošlu školsku godinu završili ocjenama dobar i vrlo dobar.

Okruženje

Što se tiče uvjeta u kojima uče ispitanici, vidi se razlika između učenika trogodišnjeg programa i učenika koji polaze četverogodišnji program (Graf 1.)[2]. Skoro polovina učenika koji polaze četverogodišnji smjer (45,59 %) se izjasnila da im temperatura prostorije često ili uvijek utječe na učenje, dok se s njima složilo tek 17,50 % učenika trogodišnjih smjerova i to bez ijednog slaganja u potpunosti s tvrdnjom (zaokruživanjem odgovora „uvijek“).

Graf 1. Temperatura prostorije u kojoj učim utječe na moje učenje.

Iz drugog dijela upitnika, u kojem su učenici birali jedan od ponuđenih odgovora, može se doći do zaključka na koji način većina učenika uči. Analizom se došlo do podudaranja odgovora te bez prevelikih odstupanja možemo zaključiti da bez obzira na nezavisne varijable učenici uče sami (80,73 %) te, iako u znatno manjoj mjeri, komunicirajući s drugima preko Interneta (11,93 %), u svojoj sobi (87,16 %). Što se tiče zvučne podloge, većinom uče ili u tišini ili uz glazbu.

Priprema za učenje i pomoć pri učenju

Kad se govori o vremenu koje im je potrebno da počnu učiti, s obzirom na ocjenu, može se zaključiti da je najveći dio dobrih učenika odgovorio da im uvijek treba puno vremena od trenutka kad odluče učiti do trenutka kad stvarno počnu učiti (41,43 %), dok je približno isti postotak vrlo dobrih učenika odgovorio da im rijetko za pripremu treba puno vremena. Prema tome možemo zaključiti da su uspješniji učenici odlučniji i lakše prionu na posao, ali treba naglasiti kako je ipak 53,57 % tih učenika zaokružilo odgovore „često“ i „uvijek“ za tvrdnju „Treba mi puno vremena od trenutka kada odlučim učiti do trenutka kada stvarno počnem učiti.“ (učenici koji su postigli ocjenu dobar na kraju prethodne školske godine 68,57 %). Od 3 odlikaša nijedan nije odgovorio da mu treba puno vremena za pripremu za učenje (odgovori „često“ i „uvijek“) dok je od 8 ponavljača njih 5 odabralo spomenute odgovore. S obzirom na nezavisnu varijablu smjera, rezultati se djelomično podudaraju, tj. oko 40 % učenika se izjasnilo da im rijetko treba puno vremena za pripremu za učenje (Graf 2.).

Graf 2. Treba mi puno vremena od trenutka kada odlučim učiti do trenutka kada stvarno počnem učiti.

Što se tiče literature i izvora koje učenici koriste, s obzirom na smjer, rezultati se većinom podudaraju. Prema tome, učenici većinom koriste Internet za vrijeme učenja te je mali broj onih koji ga nikada ne koriste za vrijeme učenja (od sveukupnog broja ispitanika, njih troje). Korištenje Interneta je nešto izraženije ako se analiziraju podaci s obzirom na školski uspjeh. Prema odgovorima „često“ i „uvijek“, 82,14 % vrlo dobrih učenika koristi Internet, dok taj podatak za dobre učenike iznosi 68,57 %. Od 8 ponavljača, 5 ih nikad ili rijetko koristi Internet, a niti jedan odlikaš od njih troje nije tako odgovorio. Dodatnu literaturu od svih učenika (109), samo 9 koristi često ili uvijek.

Čestina učenja

Treći zadatak istraživanja odnosio se na čestinu učenja. Odgovori se podudaraju kod svih učenika iz čega se može zaključiti da većina učenika uči samo kad je najavljena usmena ili pisana provjera znanja. Tek 6 učenika (od 109) nikada ne uči samo kada je najavljena provjera znanja. 76,15 % učenika uči često ili uvijek samo prije najavljene provjere znanja (Graf 3.).

Graf 3. Učim samo kad je najavljena usmena ili pisana provjera znanja.

S tim rezultatom se slaže i rezultat tvrdnje „Učim svaki dan.“ na koju su učenici uglavnom odgovarali negativno (od odgovora „da“ i „ne“). Samo 7 učenika je reklo da uči svaki dan te se rezultati ne mijenjaju značajno s obzirom na smjer i prosjek. Vezano za dnevno vrijeme provedeno uz učenje, tek 14,68 % svih učenika uči više od 2 sata dnevno. Dakle, većina učenika dnevno u prosjeku u aktivnostima učenja izvan škole provede manje od 2 sata.

Aktivnosti za vrijeme nastave

Vođenje bilješki za vrijeme nastave razlikuje se među učenicima koji pohađaju četverogodišnji i onima koji pohađaju trogodišnji program, ali ta razlika nije zamijećena kada su učenici uspoređeni prema školskom uspjehu iz prethodne godine. Dok kod učenika četverogodišnjih programa ima podjednak broj onih koji vode bilješke redovito i onih koji to ne čine redovito (Graf 4.), među učenicima trogodišnjih programa zamjećuje se velik broj onih koji nikad ne vode ili rijetko vode bilješke (90,24 %) i onih koji to čine često ili uvijek (9,76 %).

Graf 4. Vodim bilješke (četverogodišnji smjer).

Kada je u pitanju odgovaranje u sebi na pitanja koja nastavnik postavi svima ili kod usmene provjere znanja, 45,59 % učenika četverogodišnjih programa to radi često, kao i 19,51 % učenika trogodišnjih programa dok ta razlika nije velika kad se učenici usporede na temelju školskog uspjeha. Razlika u aktivnom praćenju nastave i sudjelovanju na nastavi primjećuje se kad se učenike usporedi prema školskom uspjehu, a najviše među učenicima koji su na kraju prošle školske godine postigli dobar ili vrlo dobar uspjeh. 44,29 % učenika koji su prošli s dobrim uspjehom često aktivno prati nastavu i sudjeluje u njoj, njih 11,43 % to radi uvijek, a s druge strane 57,14 % vrlo dobrih učenika to radi često i 32,14 % to radi uvijek prema čemu se može pretpostaviti da aktivno praćenje nastave pomaže učenicima u učenju i pamćenju gradiva što pozitivno utječe na njihov uspjeh.

Detalji samog procesa učenja

Kod rezultata učenika četverogodišnjih programa ne primjećuje se velika razlika u distribuciji odgovora kad je u pitanju koliko često podcrtavaju sadržaje u udžbeniku koje smatraju važnima tijekom učenja, ali se ta razlika primjećuje kod učenika trogodišnjih programa koji rijetko (24,39 %) ili nikad (58,54 %) ne podcrtavaju njima važno gradivo. Kad se učenici usporede prema ovoj navici i uspjehu na kraju prošle školske godine ističu se rezultati dobrih učenika jer 71,43 % njih nikad ili rijetko podcrtava gradivo u udžbeniku za vrijeme učenja (Graf 5.) dok je kod ostalih učenika ta distribucija pravilnija.

Graf 5. Tijekom učenja podcrtavam u udžbeniku ono što smatram važnim (dobri učenici).

62,77 % učenika četverogodišnjih programa složilo se da često ili uvijek uče naglas dok je taj udio manji kod učenika trogodišnjih programa, gdje 31,71 % njih koristi ovu metodu učenja. Ako se učenike uspoređuje prema školskom uspjehu pokazalo se da sedmero od osam njih koji su ponavljali razred nikad ili rijetko uči naglas, a taj se postotak smanjuje kako se školski uspjeh povećava (51,43 % dobrih učenika, 35,72 % vrlo dobrih i jedan od tri odlikaša nikad ili rijetko koriste ovu metodu).

Jedan od najzanimljivijih rezultata pokazao se u odgovorima na pitanje pohađaju li učenici instrukcije. U odnosu na ukupan broj ispitanika, 85,32 % svih učenika nikad ili rijetko pohađa instrukcije, što se ne slaže s istraživanjem iz 2014. godine (Ristić Dedić i Jokić 2014) koje se odnosilo na osnovnoškolce, ali važno je da je pokazalo da se 57 % njih koristilo instrukcijama za vrijeme svog obrazovanja.

Anketni upitnik se sastojao od jednog pitanja otvorenog tipa u kojem su učenici mogli navesti predmete koje moraju imati uz sebe za vrijeme učenja. Od 109 učenika, njih 25 nije odgovorilo na pitanje. Odgovori će biti prikazani u nekoliko kategorija bez obzira na nezavisne varijable budući da se ne javljaju znatne razlike. Jedina razlika u odgovorima s obzirom na smjer koji učenici pohađaju javlja se vezano za raznolikost odgovora. Učenici četverogodišnjeg programa su pisali nešto raznolikije odgovore od onih koji pohađaju trogodišnje smjerove. Kategorije u koje su svrstani odgovori su: informacijsko komunikacijska tehnologija, hrana i piće te kategorija „ostalo“. Nije bilo odgovora koji previše odskaču od uobičajenih i očekivanih, tek je jedan odgovor onaj koji odskače. Na pitanje „Kada učim uz sebe još moram imati…„ jedan učenik je odgovorio „špekule“. Odgovori su prikazani u Tablici 1.

            

IKT

HRANA I PIĆE

OSTALO

mobitel (56)

piće (47)

cigarete (4)

računalo (28)

slatkiši (2)

žvakače

čokolada (2)

špekule

hrana (1)

Tablica 1. Prikaz odgovora na pitanje otvorenog tipa.

Zaključak

Prema dobivenim rezultatima, navike ispitanika se u nekim aspektima slažu, dok, s druge strane, učenici imaju različite navike ovisno o smjeru (četverogodišnji i trogodišnji) i o prosječnoj ocjeni na kraju prethodne školske godine.

Neovisno o nezavisnim varijablama, rezultati ovog istraživanja pokazuju da najveći broj učenika uči sam, u tišini, u svojoj sobi, a ako postoji pozadinska buka, to je najčešće glazba, a društvo im čine prijatelji s kojima ispitanici komuniciraju preko Interneta. Što se tiče vremena potrebnog da počnu učiti nakon što odluče učiti, analizom odgovora je utvrđeno da uspješniji učenici lakše počnu učiti, a ako se usporede prema smjeru, distribucija među odgovorima je podjednaka. Zanimljiv je podatak koji se odnosi na korištenje dodatne literature. Prema njemu, od 109 ispitanika, tek 9 (8,26 %) koristi dodatnu literaturu za vrijeme učenja. Većina učenika uči samo kada je najavljena provjera znanja, što se slaže s još jednim istraživanjem (Rakas-Drljan i Mašić 2013). Tek 6 učenika odgovorilo je da uči i kada nije najavljena provjera znanja, a ti odgovori su sukladni onima na pitanje uče li svaki dan gdje je 7 učenika odgovorilo potvrdno. Ispitanici koji pohađaju trogodišnje programe nikad ne vode ili rijetko vode bilješke (90,24 %), a kod četverogodišnjih programa distribucija odgovora nije tako jednostrana. S jedne strane, pola ispitanika koji su prethodnu školsku godinu završili s dobrim uspjehom često ili uvijek  aktivno prati nastavu i sudjeluje u njoj, a s druge strane vrlo dobri učenici nastavu često ili uvijek aktivno prate u 89,28 % slučajeva.

Na temelju ovih rezultata može se pretpostaviti da aktivno sudjelovanje u nastavi i njeno praćenje utječe na školski uspjeh. Kako se školski uspjeh povećava, može se primijetiti da se postotak onih koji ne koriste metodu učenja naglas smanjuje. Jedan od najzanimljivijih rezultata pokazao se u odgovorima na pitanje pohađaju li učenici instrukcije. U odnosu na ukupan broj ispitanika, 85,32 % svih učenika nikad ili rijetko pohađa instrukcije, što se ne slaže s istraživanjem iz 2014. (Ristić Dedić i Jokić 2014) koje se odnosilo na osnovnoškolce. Odgovori na pitanje otvorenog tipa pokazali su da učenici u većini slučajeva uz sebe moraju imati mobitel, neku vrstu pića i računalo, dok su se među ostalim odgovorima spominjali cigarete, slatkiši, čokolada, hrana, a u jednom slučaju žvakače i pikule.

Rezultati ovog istraživanja mogu se koristiti za prilagođavanje nastavnih metoda potrebama učenika s ciljem poboljšanja uspješnosti. Budući da je najznačajniji podatak da gotovo svi učenici ne uče svaki dan trebalo bi osvijestiti važnost i korisnost svakodnevnog ponavljanja sadržaja naučenih za vrijeme nastave. Budući da je malen broj učenika trogodišnjih programa koji često ili uvijek vode bilješke za vrijeme nastave, trebalo bi takvim učenicima istaknuti važnost vođenja bilješki te izdvajanja važnih sadržaja s kojima se susreću za vrijeme nastave. Ovo istraživanje uzimalo je u obzir učenike samo jedne srednje škole i jednog četverogodišnjeg programa. U budućnosti bi bilo korisno provesti slično istraživanje na uzorku od više različitih programa koji bi uključivao, kako strukovne škole, tako i gimnazije. Uzorak ovog istraživanja vjerojatno nije ponudio mogućnost za prikaz stvarnog stanja među učenicima nedovoljnog, dovoljnog i odličnog uspjeha i tu činjenicu bi trebalo imati na umu kod budućih istraživanja ovakvog tipa.

Literatura

  1. Novaković, Goran, Medić, Igor. 2011. Lektira u srednjoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika. Hrvatski, 9/2. 71-91.
  2. Rakas-Drljan, Ankica, Mašić, Ivana. 2013. Navike učenja i stavovi prema učenju. Napredak, 154/4. 549-565.
  3. Ristić Dedić, Zrinka. i Jokić, Boris. 2014. Izvještaj br. 5. Privatne instrukcije u osnovnoj školi – Serija O učenju 2014.. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. (dostupno na: https://www.idi.hr/ucenje2014/izvjestaj5.pdf (2.1.2017.)
  4. Roščić, Vani. 2007. Pojam navike kod Aristotela. Filozofska istraživanja, 107/3. 559-570.
  5. Hrvatski jezični portal. Dostupno na: http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eF9kUBA%3D (29.12.2016.)

[2]U ovom pitanju je obrađeno 108 odgovora, budući da jedan anketni upitnik nije imao zaokružen odgovor za ovu tvrdnju, osim toga bio je riješen u potpunosti pa je uzet u obzir za ostale odgovore.