Manuela Košeto

Filozofski fakultet u Rijeci

Odsjek za pedagogiju

Sveučilišna avenija 4, 5100 Rijeka

E-adresa: manuela.koseto@gmail.com

ZADOVOLJSTVO UČENIKA MOGUĆNOSTIMA IZBORA I PROVEDBOM IZVANNASTAVNIH AKTIVNOSTI U OSNOVNOJ ŠKOLI

SAŽETAK:

Izvannastavne aktivnosti u školi prostor su u kojem se najlakše može doprijeti do učenika te ulaze u onaj dio slobode svakog učenika koji učenik svojevoljno odabere. Izvannastavne aktivnosti predstavljaju prostor u kojem dolazi do punog izražaja učiteljeva socijalna kompetencija i njegova sposobnost aktiviranja učenika. U radu se iznose rezultati istraživanja provedenog u sklopu izrade završnog rada kojem je cilj bio procijeniti zadovoljstvo učenika šestih razreda osnovne škole ponudom i provedbom izvannastavnih aktivnosti u njihovoj školi te se ti rezultati kompariraju s relevantnim istraživanjima slične tematike. Istraživanje je provedeno u svibnju 2016. godine na području Istarske i Primorsko–goranske županije. Istraživanje uključuje 247 ispitanika – učenike i učenice šestih razreda osnovnih škola. Instrument istraživanja bio je anketni upitnik kombiniranog tipa pitanja prilagođen djeci tog uzrasta. Rezultati istraživanja govore da se u izvannastavne aktivnosti uključuje veći broj učenika iz Istarske nego iz Primorsko-goranske županije. Učenici su zadovoljni kvalitetom i provedbom rada, ali i ponudom izvannastavnih aktivnosti. Kao najčešći razlog uključivanja u izvannastavne aktivnosti navode zanimljivost pojedinog predmeta/programa. Rezultati bi mogli poslužiti kao temelj za promišljanje o eventualnim promjenama i novim aktivnostima koje će privući još veći broj učenika čime će svako dijete u školi imati nešto što ga istinski ispunjava, a uz to potiče njegov cjeloviti razvoj.

Ključne riječi: izvannastavne aktivnosti, osnovna škola, učenici, uključenost učenika u izvannastavne aktivnosti, zadovoljstvo učenika

UVOD

Slobodno vrijeme predstavlja sastavni dio čovjekove aktivnosti te vrijeme izvan profesionalnih, obiteljskih i društvenih obveza, u kojoj pojedinac po svojoj volji odabire oblike i sadržaje odmora, razonode i stvaralaštva (Potkonjak i Šimleša 1989). Sadržaj slobodnog vremena predstavljaju raznovrsne aktivnosti koje su nastale prema interesima potencijalnih korisnika te se mogu odvijati spontano i s namjerom jer bez obzira na različito shvaćanje slobodnog vremena potrebno je „osvijestiti važnost kreativnog, aktivnog, smislenog i strukturiranog provođenja slobodnog vremena“ (Dubovicki, Svalina i Proleta 2014: 554), iako postoje različite mogućnosti organizacije slobodnog vremena, pred školu se postavljaju zahtjevi za njenim uključivanjem u organizaciju i realizaciju slobodnog vremena djece. Škola ostaje jedno od rijetkih prostora stvarnih susreta, u kojem se može odgajati za slobodno vrijeme (Martinčević 2010). „U organizaciji slobodnog vremena najvažnije je poštivati dječju slobodu i spontanost i neprimjetno poticati nove ideje i mogućnosti učenika“ (Ranogajec 1971: 177). „Slobodne aktivnosti poseban su oblik odgojno-obrazovnog rada koje organizira škola samostalno ili s drugim organizacijama i ustanovama izvan vremena predviđenog za nastavu, tj. u slobodno vrijeme učenika. Ove su aktivnosti posebno pogodna forma za zadovoljavanje različitih interesa učenika, one razvijaju sposobnost iskazivanja stvaralaštva i najčešće su vezane uz različite interesne skupine“ (Vrcelj 2000: 73). Mnoge škola nude posebne programe namijenjene učenicima u slobodnom vremenu, a ti programi su koncipirani izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti predstavljaju sadržaje i aktivnosti koje učenici samostalno biraju u skladu sa svojim potrebama (biološkim, socijalnim i samoaktulalizacijskim) i interesima (spoznajnim, doživljajnim i psihomotornim) (Mlinarević i Gajger 2010).

Izvannastavne aktivnosti su različiti organizacijski oblici okupljanja učenika u slobodno izvannastavno vrijeme u školama, koji imaju pretežno kulturno-umjetničko, sportsko, tehničko, rekreacijsko i znanstveno (obrazovno) obilježje što ovisi od kadrovskih i materijalnih mogućnosti škole. Izvanškolske aktivnosti čine različiti organizacijski i programski oblici okupljanja učenika u društvima, klubovima i drugim institucijama izvan škole, a bavljenjem tim aktivnostima djeci se omogućuje ostvarivanje pozitivnog pomaka u razvoju vlastitih osobina (Cindrić 1992). U školi postoje stručne osobe koje provode izvannastavne aktivnosti u adekvatnom prostoru škole te bi tu činjenicu društvo trebalo prepoznati i uvažiti (Previšić 2000). „Osnovna škola ima jedinstvenu priliku utjecati na djecu jer su ona u školi jedan velik dio vremena, stoga se škola treba promijeniti i prilagoditi novom djetetu“ (Martinčević 2010: 20) i kroz veliku ponudu različitih sadržaja. Kod organiziranja rada škole treba voditi brigu o kvaliteti rada izvannastavnih aktivnosti, koje su središte stvaranja školske kulture i prostor zadovoljstva svakog učenika. Izvannastavne aktivnosti područje je rada u školi koje se može samostalno kreirati svojim školskim kurikulumom. Svojom elastičnom strukturom, mogućnošću prilagodbe učenicima, školi ili lokalnoj zajednici dozvoljavaju unošenje novih sadržajnih trendova u školski kurikulum te elemenata alternativnih škola koji nisu dobrodošli u redovnoj nastavi (Martinčević 2010).

Jedna je od važnih funkcija suvremene škole davanje mogućnosti učenicima da se uključe u izvannastavne aktivnosti. Međutim, praksa pokazuje da su u mnogim školama izvannastavne aktivnosti zanemarene što potvrđuju istraživanje provedeno sa školskim pedagozima, gdje ispitanici jednom od najmanje važnih kompetencija za rad školskih pedagoga procjenjuju Osposobljenost za organizaciju izvannastavnih aktivnosti i slobodnog vremena učenika (M = 4,04, s = 0,762) (Ledić, Staničić i Turk 2013). One se koriste za učenike kao poticaj za smisleno organiziranje i korisno provođenje slobodnog vremena te kao svojevrsna preventiva nastanku brojnih neprihvatljivih ponašanja. Izvannastavne aktivnosti, prije svega su aktivnosti učenika gdje oni mogu u potpunosti izražavati svoje slobode i stvaralačke uloge (Zrilić i Košta 2009). U ovom radu osnovna sadržajna orijentacija je na provedbu izvannastavnih aktivnosti u osnovnim školama. Radi dobivanja što potpunijeg uvida u ovaj oblik organizacije slobodnog vremena, ispitano je zadovoljstvo učenika šestih razreda osnovne škole Istarske i Primorsko-goranske županije ponudom i provedbom izvannastavnih aktivnosti, što će se u daljnjem tekstu i prikazati.

POSEBNOSTI IZVANNASTAVNIH AKTIVNOSTI

Izvannastavne aktivnosti u školi predstavljaju prostor u kojem se najlakše može doprijeti do učenika, do njegovih želja, potreba i aspiracija. Učenici se dragovoljno uključuju u rad izvannastavnih aktivnosti, daje im se mogućnost slobodnog izbora aktivnosti koja im je zanimljiva, privlačna, koja će ih ispuniti radošću. Uključujući se u izvannastavne aktivnosti, učenici odlučuju jedan dio svog vremena provesti u školi, što škola treba prepoznati kao mogućnost dodatnog odgojnog djelovanja (Martinčević 2010). Sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima postaje sve značajnije za vrijeme adolescencije, dok mladi istražuju svoje interese i identitet, žele se sprijateljiti s drugima te nastoje biti u korak sa svojim vršnjacima (Abruzzo i dr. 2016). Programi izvannastavnih aktivnosti u osnovnoj školi pružaju učenicima mogućnost kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, stoga je njihov cilj obuhvatiti što veći broj učenika bez obzira na njihove sposobnosti (Zrilić i Košta 2009).

Nacionalni okvirni kurikulum u Republici Hrvatskoj (2010) uključuje odgojno-obrazovna područja općega obveznoga i srednjoškolskoga obrazovanja koja se predlažu i kao područja izvannastavnih aktivnosti, unutar kojih je moguće stvaranje specifičnih izvannastavnih aktivnosti. Navedena odgojno-obrazovna područja u izvannastavnim aktivnostima su sljedeća: jezično-komunikacijsko područje, matematičko područje, prirodoslovno područje, tehničko i informacijsko područje, društveno-humanističko područje, umjetničko područje i tjelesno i zdravstveno područje. Okvirni prikaz interesnih područja izrađen prema Nastavnome planu i programu za osnovnu školu, situira i (Pejić Papak 2011) te su ta područja: jezično-umjetničko područje, nacionalna i kulturna baština, učeničko zadrugarstvo, prirodoslovno-matematičko, očuvanje prirode, tehničko stvaralaštvo, sportsko-zdravstveno-rekreacijsko i društveno-humanistički projekti. Važno je da programski sadržaji u najvećoj mjeri budu izraz učenikovih želja, da se prilagode uvjetima rada određene škole te da odražavaju kulturu životne sredine i zajednice.

Rad u odgojno-obrazovnim skupinama u izvannastavnim aktivnostima pozitivno djeluje na samopouzdanje i solidarnost. U izvannastavnim aktivnostima u kojima se provodi suradničko učenje, učenici različitih sposobnosti uče brinuti jedni o drugima i učiti jedni od drugih (Romić 2002). Suradničko učenje pogodno je za povećanje društvenih kompetencija što utječe na bolju prilagodbu učenika na nove životne okolnosti, ali i na veću društvenu podršku (Cota Bekavac 2005). Kroz izvannastavne aktivnosti važno je poticati i ohrabrivati otvorene i odgovorne interakcije. Promiče se kritičko mišljenje učenika, učenici postaju odgovorniji za svoje učenje i suradnju s drugima pripremajući se za cjeloživotno učenje.

Kreativnost ima posebno značenje u odgoju i obrazovanju te je jedan od osnovnih zadataka i ideala svake škole, prema tome, „koliko je škola razvila stvaralačke sposobnosti kod učenika, cijeni se njezin rad i društvena uloga“ (Ranogajec 1971: 174). Razvoj kreativnosti učenika je moguć ponajviše u izvannastavnim aktivnostima gdje učenici u interesnim skupinama imaju mogućnost su konstrukcije kurikuluma, kreiranje i izvedbu odgojno-obrazovnoga rada te mogućnost odabira načina evaluacije. Kroz izvannastavne aktivnosti potrebno je poticati učeničke stvaralačke potencijale, „kreativne sposobnosti i sposobnost stvaralačkog izražavanja ima svaki učenik, ali mu treba pružiti mogućnost stvaranja, osobnog rasta i istraživanja u izabranoj izvannastavnoj aktivnosti“ (Mlinarević i Nemet Brust 2012: 173). Djeca su po prirodi sklonija učenju na kreativan način, stoga se od učitelja očekuje da s učenicima uspostavljaju prisnije kontakte, razgovaraju, slušaju ih i uvažavaju njihove prijedloge i mišljenja te da ih potiču za stvaralačko rješavanje različitih problema.

Da bi učenici pomoću izvannastavne aktivnosti pokazali želju za usvajanjem znanja te za izvršavanjem određenih aktivnosti, važno je da budu motivirani. „Da bi se postigla zadovoljavajuća motivacijska ‘klima’, nastavnik mora usavršavati motivacijska sredstva i pružati široke mogućnosti za zadovoljavanje interesa učenika“ (Vrcelj 1996: 24). Učitelj određenu izvannastavnu aktivnost namjenjuje skupini učenika tako što prvo izrađuje planiranu i unaprijed utvrđenu koncepciju izvannastavnih aktivnosti. Ta se koncepcija izrađuje svjesno i prema osobnom znanju, kreativnosti i vještinama učitelja. S pedagoško- didaktičkoga stajališta od učitelja se očekuje da bude pokretač i organizator u izvođenju izvannastavnih aktivnosti, da bude dijagnostičar koji otkriva najizraženije učenikove sposobnosti te da se usredotoči na svoje djelovanje. Ono što je najvažnije, učitelj mora imati sklonosti i mogućnosti za ostvarivanje točno određenoga programa izvannastavnih aktivnosti (Jurić 2008). „Elementarna zadaća, ali i imperativ uspješnosti djelovanja suvremenog učitelja njegova je sposobnost da školu učini sredinom u kojoj su učenici sretni, gdje doživljavaju pozitivna iskustva, ali i mjesto u kojoj uče na njima prihvatljiv, istraživački i suradnički način. On je odgojitelj, medijator i socijalni integrator, a njegovo djelovanje mora biti usmjereno prema pomaganju učenika, dogovaranju, organizaciji, poticanju, savjetovanju i ohrabrenju“ (Previšić 2003; prema Zrilić i Košta 2009: 162). Poželjno je da rad škole polazi od potreba i iskustva učenika. Da bi se učenici aktivno uključili u rad u izvannastavnim aktivnostima, značajnu ulogu ima učitelj od kojeg se očekuje da svaki sat učini novom kreacijom koja će učenike dodatno motivirati te potaknuti njihovu želju za radom.

Metode rada učitelja–voditelja očituju se u održavanju učenikove pozornosti za zajednički dogovorene aktivnosti i u učenikovu interesu i potrebi za sudjelovanjem u radu tijekom izvannastavnih aktivnosti. „Smišljenim metodičkim postupcima učitelj izvannastavne aktivnosti potiče, uključuje i osamostaljuje učenika u djelovanju, vodeći brigu o njegovim razvojnim posebnostima“ (Jurić 2008: 12). Nastavne metode koje se koriste u izvannastavnim aktivnostima odgovaraju nastavnim metodama u redovnoj nastavi. Najčešće se primjenjuju metoda demonstracije, metoda praktičnog rada, crtanja, pisanja, razgovora i usmenog izlaganja (Poljak 1980). Uloga učitelja izrazito je važna, on mora procijeniti koja je metoda rada najprimjerenija za provedbu određenih aktivnosti.

Voditelj izvannastavnih aktivnosti na kraju odgojno-obrazovnoga procesa ima svoje viđenje uspješnosti ili neuspješnosti procesa, ali posebice važni pokazatelji dolaze od učenika. Vrednovanjem izvannastavnih aktivnosti nastoji dobiti pokazatelje o tome koliko je proces bio uspješan, koliko smo ostvarili postavljene zadatke, koji su se problemi pojavili te kako poboljšati postojeću situaciju. Vrednovanje u izvannastavnim aktivnostima moguće je provesti formativnom svrhom vrednovanja kojoj je osnovni cilj i funkcija utvrditi stupanj do kojeg su određeni zadaci nastave realizirani, ali i oni koje učenici nisu ovladali. „Cilj formativne evaluacije nije ocjenjivanje učenika i njihovo razvrstavanje prema uspjehu, već da se pomogne učenicima i nastavnicima da usmjere svoju pažnju i aktivnosti na vidljive propuste i nedostatke kako bi se oni otklonili“ (Krković 1966; prema Vrcelj 1996). Vrednovanje i samovrednovanje izvannastavnih aktivnosti pripomaže boljem uvidu u postojeće stanje te ukazuje na potrebu za uvođenjem promjena u rad. S obzirom da se interesi učenika mijenjaju te da ih u različitoj dobi privlače različiti sadržaji, metode i oblici rada, neophodno je kontinuirano vrednovati rad izvannastavnih aktivnosti te težiti k njihovu poboljšanju i unapređenju.

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Kako bi učenici zadovoljili svoje potrebe i želje, nužno im je ponuditi različite sadržaje izvannastavnih aktivnosti te redovito pratiti njihove interese i u skladu s njima konstruirati izvannastavne aktivnosti. Radi utvrđivanja zadovoljstva učenika osnovne škole ponudom i provedbom izvannastavnih aktivnosti u njihovoj školi, provedeno je istraživanje s učenicima šestih razreda s područja Istarske i Primorsko–goranske županije. Cilj rada bio je procijeniti zadovoljstvo učenika šestih razreda osnovne škole ponudom i provedbom izvannastavnih aktivnosti u njihovoj školi. U skladu s ciljem, a na temelju prethodno navedenih spoznaja iz literature, postavljene su sljedeće hipoteze istraživanja:

HIPOTEZE

Hipoteze istraživanja su sljedeće: H1 Ne postoji razlika u uključenosti učenika u broju izvannastavnih aktivnosti s obzirom na mjesto stanovanja. H2 Učenici procjenjuju da je najčešći razlog uključivanja u izvannastavne aktivnosti zanimljivost ponuđenog programa. H3 Ne postoji razlika učenika u korištenju sposobnosti koje inače koriste u redovnoj nastavi kroz rad u izvannastavnim aktivnostima s obzirom na mjesto stanovanja. H4 Učenici iz ruralnih sredina više izvannastavnih aktivnosti provode izvan učionice unutar prostora škole (školsko igralište, dvorište) od učenika iz urbanih sredina. H5 Najveći broj učenika je zadovoljan mogućnostima odabira izvannastavnih aktivnosti.

UZORAK ISTRAŽIVANJA

Uzorak istraživanja čine učenici i učenice šestih razreda osnovnih škola s područja Istarske i Primorsko-goranske županije, što je ujedno bio i jedini kriterij za odabir ispitanika. U istraživanju je sudjelovalo 246 ispitanika iz 7 osnovnih škola, odnosno iz 13 razrednih odjeljenja. 7 razrednih odjeljenja čine ispitanici iz Primorsko-goranske županije i 6 iz Istarske županije. Prosječna dob ispitanika je 12,14 godina. U anketiranju su sudjelovali učenici šestih razreda osnovne škole iz Istarske (f = 102) i Primorsko-goranske županije (f = 144) i to iz urbanih (f = 102) i ruralnih (f = 144) sredinama. S obzirom na postavljeni cilj istraživanja, za interpretaciju rezultata koristit će se odgovori isključivo učenika uključenih u izvannastavne aktivnosti (f = 165). Stoga analiza rezultata istraživanja s obzirom na spol obuhvaća 80 (p = 48,5 %) muških i 85 (p = 51,5 %) ženskih ispitanika. Prema sredini stanovanja, analiza rezultata obuhvaća 67 (p = 40,6 %) ispitanika iz urbane i 98 (p = 59,4 %) ispitanika iz ruralne sredine. I prema posljednjoj nezavisnoj varijabli uzorak ispitanika dijelimo i prema županiji. Iz Istarske županije se u analizi rezultata istraživanja koriste anketni upitnici 93 (p = 56,4 %) ispitanika, dok iz Primorsko-goranske 72 (p = 43,6 %)

POSTUPAK

Podaci su prikupljeni tijekom proljeća 2016. skupnim ispitivanjem po razredima. Nakon suglasnosti ravnatelja škole, provedeno je ispitivanje. Ispitanici su dobili opću uputu o ispunjavanju upitnika, sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno, uz napomenu da u svakom trenutku mogu odustati, ali takvih učenika nije bilo. Vrijeme potrebno za ispunjavanje ankete bilo je 10 minuta.

INSTRUMENT

Koristilo se upitnik koji se sastoji od 16 postavki, na 7 učenici odgovaraju s trostupanjskom skalom (1-nikad, 2-ponekad, 3-uvijek), na 6 odgovaraju zaokruživanjem ponuđenih odgovora te na 3 odgovaraju na pitanja otvorenog tipa. Upitnik je poslužio za  prikupljanje mišljenja i stavova sudionika o dosadašnjoj provedbi, kvaliteti i zadovoljstvu izvannastavnim aktivnostima.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA

DESKRIPTIVNI POKAZATELJI ZADOVOLJSTVA UČENIKA PONUDOM I PROVEDOM IZVANNASTAVNIH AKTIVNOSTI

Cilj istraživanja je bio procijeniti zadovoljstvo učenika šestih razreda osnovne škole ponudom i provedbom izvannastavnih aktivnosti. Istraživanje uključuje 246 (f = 246) ispitanika te su svi ispitanici odgovarali na prvo pitanje o uključenosti u izvannastavne aktivnosti, dok su na ostala pitanja koja se odnose na zadovoljstvo učenika provedbom i ponudom izvannastavnim aktivnosti odgovarali samo učenici koji u njima sudjeluju.U daljnjoj su se interpretaciji rezultata koristili odgovori učenika koji su uključeni u izvannastavne aktivnosti (f = 165, p = 67,1 %). Istraživanjem (Mahoney i dr. 2006) utvrđeno je da više od 80% djece i mladih sudjeluje u izvannastavnim aktivnostima. Prema istraživanju (Coladarci i Cobb 1996), broj učenika uključenih u izvannastavne aktivnosti znatno je veći (p=91) što ukazuje na potrebu za ispitivanjem stavova učenika za neuključivanje u isto. (Eccles i Gootman 2002) te (Holland i Andres 1987) također navode da postoji sve veća svijest o tome da sudjelovanje u organiziranom kontekstu aktivnosti nudi vrijedne mogućnosti za rast i poboljšan razvoj mladih.

Zanimljiv je podatak kako se iz Primorsko-goranske županije u izvannastavne aktivnosti uključuje tek 50 % (f = 72) ispitanih učenika, dok iz Istarske 95 % (f = 93) što je prikazano u Grafu 1. Navedenim rezultatima odbacujemo hipotezu H1 Ne postoji razlika u uključenosti učenika u broju izvannastavnih aktivnosti s obzirom na mjesto stanovanja. U Istarskoj županiji tijekom 2008. godine (Vidulin Orbanić 2010) provedeno je istraživanje o izvannastavnim aktivnostima na uzorku od 611 učenika od petog do osmog razreda te je utvrđeno da u izvannastavnim aktivnostima sudjeluje 73,5 % (f = 449) učenika, na temelju čega uviđamo pozitivni porast uključivanja učenika s područja Istarske županije u izvannastavne aktivnosti.

Graf. 1 Uključenost učenika u izvannastavne aktivnosti – s obzirom na županiju

Mogućnost koju učenici imaju u izvannastavnim aktivnostima je da se samostalno opredijele za rad u nekoj grupi kako bi ostvarili individualne sposobnosti i stvaralačke osobine ličnosti (Jelavić 2008). Učenicima je potrebno omogućiti izbor izvannastavnih aktivnostikako bi se u njoj mogli osjećati sretno, zadovoljno, slobodno i ispunjeno. Škola je dužna, svjesno i s jasnom namjerom, pružiti raznovrsne organizacijske mogućnosti angažiranju učenika u izvannastavne aktivnostima. Raznovrsnost ponuđenih programa ovisi ponajviše o željama i afinitetu učenika, ali i o mogućnostima provedbe te želje u ozbiljan odgojno-obrazovni rad. Provedba izvannastavnih aktivnosti odvija se u skladu s općim ciljem i zadatkom odgoja u cjelini (Previšić 1987).

Rezultati upućuju da je najviše učenika uključeno u jezično–umjetničke aktivnosti interesnog područja, što je jednako rezultatima (Pejić Papak 2011) i (Pejić Papak i Vidulin 2016) (prikazano u Grafu 2.), što govori da se interesi učenika nisu promijenili. U jezičnom interesnom području utvrđeno je da najviše učenika pohađa aktivnosti zbornog pjevanja (p = 22,42 %) i dramsko-scensku skupinu (p = 15,36 %). Sljedeće najzastupljenije područje je športsko–zdravstveno–rekreacijsko, dok je u istraživanju (Pejić Papak 2011) to tehničko-stvaralačko područje. U športsko–zdravstveno–rekreacijskom području najviše učenika sudjeluje u interesnim aktivnostima sportske grupe (p =1 1), nogometa (p = 11) i košarke (p = 10), što je jednako rezultatu istraživanja Pejić Papak i Vidulin (2016). Istraživanje (Coladarci i Cibb 1996) također pokazuje da najviše učenika uključenih u športsko– zdravstveno–rekreacijsko područje sudjeluje u aktivnostima nogometa (p = 22,7 %) i košarke (p = 21 %). Rezultati istraživanja pokazali su da je najmanje učenika uključeno u područje društveno–humanističkih projekata, u istraživanju (Pejić Papak i Vidulin 2016) je to prirodoslovno–matematičko, dok su u istraživanju (Pejić Papak 2011) to aktivnosti interesnog područja očuvanja prirode. Sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima, kao što su sport, umjetnost i akademski klubovi,  normativni je i važan dio doživljaja škole za mnoge mlade (Fredricks 2012). Istraživanjem (Pejić Papak 2011: 83) provedenim s učiteljima–voditeljima izvannastavnih aktivnosti utvrđeno je da  „ponuda aktivnosti predstavlja jedan od primarnih kriterija kod strukturiranja i organizacije rada izvannastavnih aktivnosti u školama. Broj aktivnosti ukazuje na bogatstvo ponude, mogućnosti i priliku da se učenicima udovolji u ispunjavanju njihovih stvaralačkih želja, sklonosti i sposobnosti“.

Graf 2. Uključenost učenika u aktivnosti interesnih područja – usporedba rezultata istraživanja

Izvannastavne aktivnosti na učenike ostavljaju mnogobrojne pozitivne posljedice te im pružaju značajnu korist. Njima učenici produbljuju znanja o određenom području, zabavljaju se, uče se socijalnim i komunikacijskim vještinama, uče raditi u timu, razvijaju samopouzdanje i sigurnost u sebe, postaju sposobniji i odgovorniji za donošenje odluka, upoznaju druge osobe te uče s njima živjeti.

Na temelju rezultata dobivenih istraživanjem utvrđeno je kako glavni razlog za uključivanje učenika u izvannastavne aktivnosti predstavlja zanimljivost pojedinog predmeta/programa (p = 53,7 %), zatim stjecanje dodatnog znanja iz pojedinog područja (p = 25,9 %). Potvrđena je hipoteza H2 Učenici procjenjuju da je najčešći razlog uključivanja u izvannastavne aktivnosti zanimljivost ponuđenog programa. Provedena je deskriptivna analiza razloga uključenosti u izvannastavne aktivnosti te su u Tablici 1. prikazani rezultati s obzirom na tip škole i na županiju u kojoj borave ispitanici. Rezultati (Mlinarević i Brust Nemet 2012) također su pokazali da se učenici uključuju u pojedinu aktivnost zbog njezine zanimljivosti (p = 30 %), a zatim zbog preporuke učitelja (p = 28 %) i izvrsnog voditelja (p = 25 %), što se razlikuje od rezultata istraživanja prikazanih ovim radom. Na temelju rezultata dobivenih istraživanjem (Pejić Papak i Vidulin 2016: 136) može se utvrditi da su „razlozi za veće uključivanje učenika u izvannastavne aktivnosti, raznovrsnost ponude interesnih područja, stručno vođenje učitelja, kvaliteta uradaka, poticajno ozračje, adekvatan prostor te mogućnost besplatnog sudjelovanja u aktivnostima“.

Razlozi za uključivanje u pojedinu aktivnost

Ukupan uzorak

Urbana sredina

Ruralna sredina

Istarska županija

Primorsko-goranska županija

f  (%)[1]

f (%)

f (%)

f (%)

f (%)

Zanimljivost pojedinog predmeta/programa

87 (53,7 %)

41 (64,1 %)

46 (46,9 %)

47 (52,2 %)

40 (55,5 %)

Preporuka učitelja

6 (3,7 %)

4 (6,3 %)

2 (2,0 %)

3 (3,3 %)

3 (4,2 %)

Preporuka roditelja

2 (1,2 %)

1 (1,6 %)

1 (1,0 %)

2 (2,8 %)

Izvrstan voditelj

5 (3,1 %)

1 (2,6 %)

4 (4,1 %)

3 (3,3 %)

2 (2,8 %)

Uključenost prijatelja u tu aktivnost

20 (12,3 %)

7 (10,9 %)

13 (13,3 %)

10 (11,1 %)

10 (13,9 %)

Stjecanje dodatnog znanja iz pojedinog područja

42 (25,9 %)

10 (15,6 %)

32 (32,7 %)

27 (30,00 %)

15 (20,8 %)

Tablica 1. Razlozi uključivanja u izvannastavne aktivnosti – ukupan uzorak, s obzirom na tip škole, s obzirom na županiju

     

             Prednostima rada u izvannastavnim aktivnostima najveći postotak ispitanika navodi: timski rad i rad u paru (f = 50, p = 31,1 %) i druženje s prijateljima (f = 48, p=29,8 %).  Veza između sudjelovanja u izvannastavnim aktivnostima i školskih pokazatelja može se pronaći u studiji te se može shvatiti kao proizvod članstva u određenoj grupi vršnjaka (Blomfield i Barber 2010). Znanstvenici su predložili da je grupa vršnjaka (adolescenata) mehanizam odgovoran za asocijacije pronađene između sudjelovanja u aktivnostima i razvojnih pokazatelja (Mahoney 2005; prema Blomfield i Barber 2010). Sudjelovanjem u izvannastavnim aktivnostima učenici grade nove ili mijenjaju stare stavove, stvaraju pozitivne emocije i osjećaj pripadnosti, uče se liderskim govorničkim vještinama, kritičkom mišljenju, toleranciji i timskome radu (Mlinarević i Brust Nemet 2012), također kvalitetni međuljudski odnosi doprinose u razvoju osobnosti učenika.

Graf 3. Prednosti rada u izvannastavnim aktivnostima

Učenici se u najvećoj mjeri slažu da kroz rad u izvannastavnim aktivnostima ponekad ostvaruju osobni interes (f = 109, p = 66,1 %). Mogućnost izbora izvannastavnih aktivnosti učenicima treba pružati slobodu te daje im mogućnost da se izražavaju u skladu s mogućnostima i sklonostima u kojima se može iskazati učenikova kreativnost. S obzirom na rezultate istraživanja koji nam nalažu da najveći broj učenika procjenjuje kako je uvijek zadovoljno mogućnostima odabira izvannastavnih aktivnosti (f = 106, p = 64,2 %) te potvrđujemo hipotezu H5 Najveći broj učenika je zadovoljan mogućnostima odabira izvannastavnih aktivnosti. Navedeni rezultat potkrepljuje i istraživanje (Mlinarević i Brust Nemet 2012) u kojem je utvrđeno  da je 88,4 % učenika uglavnom zadovoljno izborom izvannastavnih aktivnosti. Postavlja se pitanje iz kojeg razloga osobne interese ostvaruju samo povremeno. Zanimljiv je podatak kako ne postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu učenika mogućnostima izbora izvannastavnih aktivnosti s obzirom na županiju. Utvrđeno je kako učenici koji nisu uključeni u izvannastavne aktivnosti nemaju afinitete ni prema nekim ostalim izvannastavnim aktivnostima, na temelju čega zaključujemo da nemaju želje za se u njih uključiti što pruža temelj za istraživanja usmjerena na utvrđivanje razloge za istim. Učenici smatraju kako sposobnosti koje inače koriste u redovnoj nastavi kroz rad u izvannastavnim aktivnostima koriste ponekad (f = 93, p = 56,4 %). Navedeni rezultati prikazani su u Grafu 4.

Graf 4. Skale procjene zadovoljstva i stava o izvannastavnim aktivnostima [2]

Izvannastavnim aktivnostima obogaćuje se iskustvo učenika, razvijaju se učenikove socijalne vještine, pomažu im da se nose sa stresom te im pružaju dodane prednosti za daljnje djelovanje u budućnosti (Al-Ansari i dr. 2015).

Proveden je t-test za nezavisne uzorke (Tablica 2) s ciljem utvrđivanja postoji li statistički značajna razlika u procjenama na skali s obzirom na sredinu stanovanja (tip škole), županiju i spol ispitanika. Rezultati istraživanja pokazali su da postoji statistički značajna razlika (t(163) = 3,539; p = 0,001 %) između ispitanika iz Istarske i Primorsko-goranske županije u procjeni mogućnosti korištenja sposobnosti koje inače koriste u redovnoj nastavi kroz rad u izvannastavnim aktivnostima. Pritom ispitanici iz Istarske županije iskazuju veći stupanj procjene (M = 2,45; s = 0,581), od ispitanika iz Primorsko-goranske županije. Time  se odbacuje hipoteza H3 Ne postoji razlika učenika u korištenju sposobnosti koje inače koriste u redovnoj nastavi kroz rad u izvannastavnim aktivnostima s obzirom na mjesto stanovanja. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da postoji statistički značajna razlika između muškog i ženskog spola u procjeni mogućnosti predlaganja nove izvannastavne aktivnosti u njihovoj školi (t (163) = -2,876; p = 0,05 %), pri čemu ispitanici ženskog spola iskazuju veći stupanj procjene (M = 2,18 ; s = 0,640) od ispitanika muškog spola (M = 1,185; s = 0,813).

                  

Sredina

Županija

Spol

t

Df

P

T

df

p

t

Df

P

Ostvarivanje osobnog interesa kroz rad u izvannastavnim aktivnostima

-0,04

163

0,97

-2,367

163

0,019

0,249

163

0,804

Mogućnost korištenja sposobnosti koje inače koriste u redovnoj nastavi kroz rad u izvannastavnim aktivnostima

0,78

163

0,43

3,539

163

0,001

-0,591

163

0,556

Učitelj prihvaća prijedloge učenika za planiranje i realizaciju rada u izvannastavnim aktivnostima

0,95

163

0,343

-1,001

163

0,318

0,922

163

0,358

Zadovoljstvo opremom za rad u izvannastavnim aktivnostima (učionicom, priborom, radnim materijalima…)

0,546

163

0,586

0,859

163

0,392

-1,868

163

0,064

Mogućnost predlaganja izvođenja neke nove izvannastavne aktivnosti u školi

-0,403

163

0,963

-0,566

163

0,572

-2,876

163

0,005

Zadovoljstvo mogućnostima odabira izvannastavnih aktivnosti

0,221

163

0,825

0,878

163

0,381

0,544

163

0,587

Učitelj prihvaća odabir tema (sadržaj rada) učenika u izvannastavnim aktivnostima

1,401

163

0,163

0,698

163

0,063

-1,687

163

0,094

Tablica 2. T-test za nezavisne uzorke

Učenici smatraju da ukoliko tijekom školske godine odluče promijeniti izvannastavnu aktivnost, to mogu učiniti (f = 93, p = 56,4 %), dok 43 % ispitanika smatra da to nije u mogućnosti učiniti (f = 71, p = 43,00 %). S druge strane, istraživanje (Širanović Blažek 2011; prema Mlinarević i Brust Nemet 2012) pokazalo je kontradiktorne rezultate, odnosno 30 % učenika mišljenja je da uopće ne mogu mijenjati izvannastavnu aktivnost tijekom školske godine, njih 11 % smatra da uopće ne  mogu, 25 % se nije moglo odlučiti, 13 % smatra da uglavnom mogu, dok se tek 21 % potpuno slaže s tvrdnjom da mogu mijenjati izvannastavnu aktivnost tijekom školske godine.

Nadalje, 13,3 % (f = 22) ispitanika smatra da je rad učitelja tijekom redovne nastavne i u izvannastavnim aktivnostima isti, 66,7 % (f = 110) smatra kako je rad sličan, dok 20 % (f = 33) ispitanika smatra kako se rad razlikuje. Kao najčešće razlike učenici navode da su nastavnici tijekom rada u izvannastavnim aktivnostima opušteniji, zatim otvoreniji, razigraniji, strpljiviji, raspoloženiji itd. Prema (Mlinarević i Nemet Brust 2012) također najviše učenika smatra da je rad učitelja u izvannastavnim aktivnostima sličan kao i u redovnoj nastavi (p = 54,4 %), 20,1 % smatra da je rad potpuno isti, dok njih 20,1 % smatra da se rad razlikuje. Navedeni rezultat sličnosti rada nastavnika u redovnoj nastavi i izvannastavnim aktivnostima potvrđuje i istraživanje (Previšić 1987) gdje isto smatra 38,68 % učenika dok njih 34,35 % smatra da se rad razlikuje.

Učitelj u planiranju i realizaciji rada izvannastavnih aktivnosti ponajviše ponekad (f = 107, p = 64,8 %) prihvaća prijedloge učenika. Također, učenici smatraju kako učitelji ponajviše ponekad prihvaćaju njihov odabir tema (sadržaj rada) u izvannastavnim aktivnostima (f = 93, p = 56,4 %) što je vidljivo u Grafu 4. Navedene rezultate moguće je objasniti mnogim komentarima voditelja dobivenih istraživanja (Pejić Papak 2011: 106)  koji ukazuju da je „uspješnost provedbe izvannastavnih aktivnosti u kontekstu promatranja voditelja aktivnosti upitna i utoliko što se mnogim školama ne uvažavaju interesna opredjeljenja učitelja, njihove sposobnosti i kreativnosti za rad i vođenje određene izvannastavne aktivnosti već im se nameće vodstvo aktivnosti prema potrebi škole“. Navedeno tumačenje je kontradiktorno, s jedne strane brojna literatura i provedena istraživanja naglašavaju važnost kvalitetne provedbe izvannastavnih aktivnosti, dok s druge navedena literatura (Pejić Papak 2011) ističe da se u današnjim školama afiniteti učitelja ne uvažavaju. Stoga se postavlja pitanje kako možemo očekivati od učitelja da svoj rad u izvannastavnim aktivnostima provode kvalitetno, ukoliko je njihovo područje djelovanja ograničeno zahtjevima škole u kojoj je zaposlen. Nametnute aktivnosti učitelja sputavaju u njegovom kreativnom djelovanju, inicijativi te motivaciji za rad što se u konačnici odražava na učenike.

Graf. 4. Suradnja učitelja i ostalih prilikom organizacije i planiranja rada u izvannastavnim aktivnostima

Učenici se tijekom rada u izvannastavnim aktivnostima najviše osjećaju sretno (f = 90, p = 54,5 %), zatim suradnički (f = 37, p = 22,4 %) i stvaralački (f = 22, p = 13,3 %) (prikazano u Grafu 5.). U istraživanju (Mlinarević i Brust Nemet 2012) uočava se da se učenici dominantno osjećaju suradnički i stvaralački (p = 90 %), dok se najmanje osjećaju dosadno i naporno (p = 4 %) što se podudara s prethodno prikazanim rezultatima. Kvalitetu rada važno je kontinuirano unapređivati kako učenicima rad u izvannastavnim aktivnostima ne bi postao dosadan i naporan te kako bi ishodi sudjelovanja u istom bili što pozitivniji.

Graf 5. Osjećaji učenika tijekom rada u izvannastavnim aktivnostima

Rad u izvannastavnim aktivnostima najčešće se odvija u učionici (f = 88, p = 53,3 %), zatim izvan učionice unutar prostora škole, kao npr. na školskom igralištu, dvorištu (f = 41, p = 24,8 %). U specijaliziranim prostorima za izvannastavne aktivnosti tek 14,5 % ispitanika navodi da se odvija rad izvannastavnih aktivnosti, dok najmanji postotak učenika, njih 7,3 % navodi da se rad odvija izvan prostora škole. Rezultati se podudaraju s istraživanjem (Mlinarević i Brust Nemet 2012) u kojem učenici odgovaraju da se rad izvannastavnih aktivnosti najčešće odvija u učionici (p = 75,3 %). Nadalje, istraživanjem je utvrđeno da su učenici u najvećoj mjeri uvijek (f = 91, p = 55,2 %) zadovoljni opremom za rad u izvannastavnim aktivnostima (učionicom, priborom, radnim materijalima) što je izrazito zanimljivo s obzirom na daljnje navedene rezultate istraživanja (Pejić Papak 2011). Provedeno je istraživanje vezano za daljnja promišljanja o razvoju izvannastavni aktivnosti te o tome što učitelji–voditelji misle o budućnosti izvannastavnih aktivnosti. U svojim odgovorima voditelji se osvrću na održavanje izvannastavnih aktivnosti, ističu potrebu osiguravanja prostornih i materijalnih uvjeta, planiranja više nastavnih sati za rad, uvođenja novih aktivnosti i sadržaja za proširenje uloge izvannastavnih aktivnosti, ne samo na obrazovnu već i na odgojnu funkciji, jedan ispitanik govori: „izvannastavne aktivnosti u školama trebale bi se prilagoditi vremenu u kojem živimo, jer ovakve kakve su sada ne postižu rezultate niti posve ispunjavaju svoju svrhu. Škole bi trebale biti opremljene materijalnim sredstvima za rad, a većina ih nema“ (Pejić Papak i Vidulin 2016: 159). Nezadovoljstvo učitelja opremom za rad potvrđuju rezultati iz 1981. godine (Previšić 1987) koje je provedeno među učiteljima, samo je 14,16 % u potpunosti zadovoljno materijalno-prostornim uvjetima, a njih 48,67 % je djelomično zadovoljno.

S obzirom na sredinu (tip škole) dobiveni su gotovo podjednaki rezultati (Tablica 4.). Učenici iz ruralnih i urbanih sredina navode isti prostor u kojem se odvijaju izvannastavne aktivnosti te time odbacujemo hipotezu H4 Učenici iz ruralnih sredina više izvannastavnih aktivnosti provode izvan učionice unutar prostora škole (školsko igralište, dvorište) od učenika iz urbanih sredina. „Posebice treba isticati problem područnih škola u kojima su uvjeti za izvannastavne aktivnosti znatnije lošiji nego u matičnoj školi“ (Bezanović 2010: 89) što se na temelju dobivenih rezultata ne može potvrditi.

                  

Urbana sredina

f (%)

Ruralna sredina

f (%)

U učionici

37 (55,2 %)

51 (52 %)

Izvan učionice, unutar prostora škole (školsko dvorište, igralište)

16 (23,9 %)

25 (25,5 %)

Izvan prostora škole

4 (6 %)

8 (8,2 %)

Specijalizirani prostor za izvannastavne aktivnosti

10 (14,9 %)

14 (14,3 %)

Tablica 4. Prostor na kojem se odvijaju izvannastavnih aktivnosti s obzirom na tip škole (sredinu)

Zanimljivo je kako svi ispitani učenici kvalitetu rada u izvannastavnim aktivnostima opisuju pozitivno. Učenici navode „dobro je jer dosta toga naučimo, i zabavljamo se s prijateljima“, „dobro je po tome što svatko pronađe nešto za sebe“, „jako lijepo, uvijek se zabavljamo, surađujemo i rješavamo se stresa“, „jako je zanimljivo i često učimo kroz igru“ na temelju uviđamo da su učenici izuzetno zadovoljni kvalitetom rada u izvannastavnim aktivnostima. Na pitanje: koje izvannastavne aktivnosti bi volio/voljela pohađati, a nema ih u tvojoj školi?, 50 učenika navelo je neku aktivnost, dok ostali nisu odgovorili ili su odgovorili kako sve što žele već imaju u školi što predstavlja zadovoljavajuću ponudu izvannastavnih aktivnosti u osnovnim školama. Izvannastavne aktivnosti koji su učenici najviše navodili su plivanje, zatim badminton, domaćinstvo, strane jezike i ritmičku grupu. S obzirom da je najviše učenika navelo izvannastavnu aktivnost plivanje, zanimljivo bi bilo ispitati i učenike iz škola kojima je ta izvannastavna aktivnost dostupna, da vidimo je li zaista ta aktivnost toliko poželjnaili je i učenicima zanimljivije ono što im je manje dostupno.

ZAKLJUČAK

Izvannastavne aktivnosti u osnovnoj školi čine značajan dio odgojno obrazovnog rada. Raznolika ponuda izvannastavnih aktivnosti te njihova prilagođenost potrebama i željama učenika pruža im mogućnost cjelovitog individualnog razvoja. Bogatom i raznovrsnom ponudom izvannastavnih aktivnosti na učenike može se dodatno odgojno utjecati s ciljem da učenici svoje slobodno vrijeme izvan nastave provode što kvalitetnije.

Prikazani rezultati daju nam uvid u izazove s kojima se današnji odgojno obrazovni sustav susreće. Rezultati ukazuju potrebu za provedbu novih istraživanja čiji rezultati mogu doprinijeti poboljšanju organizacije i provedbi izvannastavnih aktivnosti u budućnosti. Smatram zanimljivim ispitati koji faktori utječu na donošenje odluke o uključivanje u određenu izvannastavnu aktivnost što školama može poslužiti kao oslonac u daljnjoj organizaciji i unapređenju rada istog. Potrebno je usmjeriti se i na učenike koji nisu uključeni u izvannastavne aktivnosti te utvrditi razloge njihove nezainteresiranosti za istim. Škole bi primjerice na kraju svake školske godine napraviti evaluaciju izvannastavnih aktivnosti čime bi prikupile interese i želje svih učenika te bi u skladu s navedenim u narednoj školskoj godini mogli i djelovati. Također smatram da je daljnja istraživanja potrebno usmjeriti na ispitivanje rada učiteljskih fakulteta i nastavničkih modula, odnosno na značaj koji pridaju izvannastavnim aktivnostima i osposobljavanju budućih odgojnoobrazovnih djelatnika za provedbu istog s obzirom da je uloga nastavnika ključna u ostvarivanju kvalitete u radu.

Izvannastavne aktivnosti u školi predstavljaju jedinstven način rada koje učenici biraju slobodno prema svojim interesima i željama, stoga je nužno da njima budu i prilagođene. Kvalitetu provedbe izvannastavnih aktivnosti važno je kontinuirano pratiti i evaluirati s ciljem njihova daljnjeg unapređenja. S obzirom na brze promjene života, smatram da istraživanja provedena u području odgoja i obrazovanja brzo zastare čime i rezultati gube na vrijednosti, odnosno umanjuje se njihov učinak na trenutnu praksu. Područje za istraživanje i unapređenje izvannastavnih aktivnosti je neiscrpno te mu je iz tog razloga tako potrebno i pristupati. Radi brojnih prednosti koje sudjelovanje učenika u izvannastavnim aktivnostima donosi, potrebno je potaknuti što veći broj učenika da se u njih i uključe te školu pretvoriti u mjesto u kojem će svaki učenik biti sretan, raditi ono što ga uveseljava, ada pritom to utječe i na njegov cjeloviti razvoj.

LITERATURA

  1. Al-Ansari, Asim; Fahal, Al-Harbi; AbdelAziz, Waffa. 2015. Factors affecting student participation in extra-curricular activities: A comparison between two Middle Eastern dental schools. The Saudi Dental Journal 28/1. 36-43.
  2. Abruzzo, Kristen i dr. 2016. Does Participation in Extracurricular Activities Impact Student Achievement?. Journal for Leadership and Instruction 15/1. 21-26.
  3. Barkus, Kenneth i dr. 2012. Clarifying the Meaning of Extracurricular Activity: A literature Rewiew of Definitions. American Yournal of Business Education 5/6, 693-704.
  4. Bezanović, Petar. 2010. Samovrednovanje škola. Agencija za odgoj i obrazovanje. Zagreb.
  5. Blomfield, Corey; Barber, Bonnye. 2010. Australian Adolescents’ Extracurricular Activity Participation and Positive Development: Is the Relationship Mediated by Peer Attributes?. Australian Journal of Educational & Developmental Psychology 10/1. 114-128.
  6. Cota Bekavac, Miljenka; Grozdanić, Višnja; Kletzien, Sharon. 2005. Suradničko i iskustveno učenje. Forum za slobodu odgoja. Zagreb.
  7. Coladarci, Theodore; Cobb, Casey. 1996. Extracurricular Participation, School Size and Achievement and Self-Esteem Among High School Students: A National Look. Journal of Research in Rural Education 12/2. 92-103.
  8. Dubovicki, Snježana; Svalina, Vesna; Proleta, Jelena. 2015. Izvannastavne glazbene aktivnosti u školskim kurikulima. Školski vjesnik – Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu 63/4. 553-578.
  9. Fredricks, Jeniffer. 2012. Extracurricular participation and academic outcomes: Testing the over scheduling hypothesis. Journal of Youth and Adolescence 41/3. 295-306.
  10. Holland, Alyce; Andre, Thomas. 1987. Participation in Extracurricular Activities in Secondary School: What Is Known, What Needs to Be Known?. Review of Educational Research 57/4. 437-66.
  11. Jurić, Marko. 2008. Učiteljevo zadovoljstvo temeljnim čimbenicima izvannastavnih aktivnosti. Život i škola – časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja 54/20. 9-26.
  12. Košeto, Manuela. 2016. Zadovoljstvo učenika mogućnostima izbora i provedbom Izvannastavnih aktivnosti u osnovnoj školi. Filozofski fakultet u Rijeci (neobjavljen završni rad)
  13. Mahoney, Joseph; Harris, Angel; Eccles, Jacquelynne. 2006. Organized Activity Participation, Positive Youth Development, and the Over-Scheduling Hypothesis. Social Policy Report 20/2, 3-33.
  14. Martinčević, Jasenka. 2010. Provođenje slobodnog vremena i uključenost učenika u izvannastavne aktivnosti unutar škole. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja 56/24, 19-34.
  15. Mlinarević, Vesnica; Gajger, Vesna. 2010. Slobodno vrijeme mladih – prostor kreativnog djelovanja. Ernestinovo.
  16. Mlinarević, Vesnica; Brust Nemet, Maja. 2012. Izvannastavne aktivnosti u školskom kurikulumu. Sveučilište J. J. Strossmayera – Učiteljski fakultet u Osijeku. Osijek.
  17. Narodne novine. 2010. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi. Zagreb.
  18. Pejić Papak, Petra. 2011. Projekcija razvoja izvannastavnih aktivnosti učenika osnovne škole. Filozofski fakultet u Rijeci (neobjavljena doktorska disertacija).
  19. Pejić Papak, Petra; Vidulin, Sabina. 2016. Izvannastavne aktivnosti u suvremenoj školi. Školska knjiga. Zagreb.
  20. Poljak, Vladimir. 1980. Didaktika. Školska knjiga. Zagreb.
  21. Potkonjak, Nikola; Šimleša, Petar. 1989. Pedagoška enciklopedija. Školska knjiga. Zagreb.
  22. Previšić, Vlatko. 2000. Pedagozi – stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi. Hrvatski pedagoško-književni zbor. Zagreb.
  23. Previšić, Vlatko. 1987. Izvannastavne aktivnosti i stvaralaštvo. Školske novine. Zagreb.
  24. Kolokvij o slobodnom vremenu mladih Šibenik. 1971. Kreativnost mladih i slobodno vrijeme. Centar za vanškolski odgoj. Zagreb.
  25. Romić, Snježana. 2002. Koperativno učenje u početnim razredima osnovne škole. Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu 4/1. 256-272.
  26. Vidulin Orbanić, Sabina. 2010. Utjecaj glazbenih izvannastavnih aktivnosti na kulturu provođenja slobodnog vremena mladih. Filozofski fakultet Zagreb. Zagreb. (neobjavljena doktorska disertacija).
  27. Vrcelj, Sofija. 1996. Kontinuitet u vrednovanju učenikova uspjeha. Pedagoški fakultet Rijeka. Rijeka.
  28. Vrcelj, Sofija. 2000. Školska pedagogija. Filozofski fakultet Rijeka. Rijeka.
  29. Zrilić, Smiljana; Košta, Tomislav. 2009. Učitelj – kreator izvannastavnih aktivnosti. Magistra Iadertina 4/4, 159-170.

[1]Vrijednosti su izražene u f = frekvencijama i % = postocima

[2]IA predstavljaju izvannastavne aktivnosti