Ivan Beroš 

Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti

Odsjek za pedagogiju

Sveučilište u Mostaru

(ivan.beros@gmail.com)

STRUKTURA SLOBODNOGA VREMENA STUDENATA PEDAGOGIJE NA FAKULTETU PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U MOSTARU

Sažetak

U radu se prikazuju podatci istraživanja koje je za cilj imalo utvrditi strukturu slobodnoga vremena studenata studija pedagogije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Za prikupljanje podataka koristio se upitnik iz istraživanja Badrića i suradnika (2015). Dobiveni rezultati ukazuju na prevlast nekinezioloških aktivnosti u strukturi slobodnoga vremena ispitanika iz uzorka koji se sastojao od 150 studenta (pretežito ženskoga spola: 95 %) od prve godine preddiplomskoga do prve godine diplomskoga studija Daje se kritički osvrt na prevladavajuće aktivnosti koje studentice i studenti prakticiraju u slobodno vrijeme – one su najčešće vezane uz neki od ekrana: mobitel, računalo ili televizor. Pri interpretaciji rezultata ističu se negativne posljedice ovakve strukture slobodnoga vremena posebno naglašavajući specifičnost ispitanika – studenata pedagogije – i posljedice koje ovakvi rezultati mogu potencijalno imati u okviru odgojno-obrazovnoga djelovanja. Također se pokušavaju pronaći razlozi ovakvih rezultata istraživanja.

Ključne riječi: kineziološke aktivnosti, nekineziološke aktivnosti, novi mediji, obrazovanje, pedagogija slobodnog vremena.


Uvod

U ovome radu prikazuju se i interpretiraju rezultati istraživanja koje je za cilj imalo ispitati strukturu slobodnoga vremena studentica i studenata studiju pedagogije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Motivacija za ovo istraživanje je shvaćanje da su „sadržaji slobodnoga vremena djece i mladih važni s motrišta formiranja njihova identiteta i kvalitete budućega života“ (Badrić i sur. 2015: 321)

Budući su pedagozi stručnjaci koji unutar odgojno-obrazovnoga sustava (neovisno o poziciji koju zauzimaju) trebaju poticati pozitivan razvoj pojedinca koji objedinjuje „razvoj jakih veza sa zdravim odraslima i svakodnevno uključivanje u pozitivne aktivnosti (istaknuo autor)“ (Bašić 2007: 211) smatra se kako bi kreiranjem odgovarajućeg školskoga konteksta trebali kod učenika poticati “pozitivne“ aktivnosti tijekom slobodnoga vremena (Janković, 1976; Huzinga, 1987) i pružati im mogućnost pozitivnoga razvoja usmjerenoga prema zaštiti zdravlja i dobrobiti (Sakoman 2009; Mikas i sur. 2013).

S odgojno-obrazovnoga gledišta, (Previšić 2000, prema Badrić i sur. 2015) slobodno vrijeme definira „kao vrijeme aktivna odmora, razonode, pozitivna razvoja, socijalizacije, humanizacije i stvaralačkoga potvrđivanja ličnosti“ (321), a to se određenje prihvaća i u ovome radu.

Metodologija

U ovome radu istraživala se zastupljenost aktivnoga (kineziološkoga) i pasivnoga (nekineziološkoga) provođenja slobodnoga vremena na prigodnome uzorku studenata od prve godine preddiplomskoga do prve godine diplomskoga[1] studija pedagogije Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Prosječna dob studenata iznosi 20,5 godina. Ukupan broj studenata koji je sudjelovao u istraživanju je 150, a razlikovanje po spolu nije provedeno jer su studenti muškoga spola zastupljeni u minimalnome broju (3). Prikupljanje podataka je realizirano u razdoblju od 16. studenog do 7. prosinca 2016. na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti.

Mjerni instrument[2]

Za procjenu razine aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, korišten je anketni upitnik koji je konstruiran za potrebe ovoga istraživanja. Metrijske karakteristike pokazale su da je anketni upitnik pouzdan te da se njegovom primjenom mogu dobiti pouzdani rezultati o načinu provođenja slobodnog vremena kod učenika i učenica srednje školske dobi [a autor ovog rada ne vidi razlog zašto navedeno ne bi vrijedilo i za studente] (Badrić, Sporiš, Fiorentini, Trkulja-Petković i Krakan 2013). … Trajanje ankete bilo je oko [10] minuta. U prvome dijelu upitnika ispitivani su opći podaci o ispitaniku… U drugome dijelu upitnika ispitivalo se sudjelovanje [studenata] u kineziološkim aktivnostima u slobodno vrijeme. Ponuđeno je [13] kinezioloških aktivnosti… U trećem dijelu upitnika ispituje se participiranje u nekineziološkim aktivnostima. Ponuđeno je [13] nekinezioloških aktivnosti [meditacija je dodana već postojećim aktivnostima]… Kao i u prethodnome dijelu anketnog upitnika, ispitanici su upisivali odgovore na temelju ponuđenih aktivnosti kojima su se bavili posljednjih sedam dana. Ako je zaokruženi odgovor bio pozitivan, potrebno je zaokružiti od ponuđenih odgovora koliko puta tjedno su proveli u toj aktivnosti posljednjih sedam dana. Rezultati su kodirani od 1-5, s tim da je pod 1 odgovor označavao da se ispitanici nisu uopće bavili ovom aktivnosti posljednjih sedam dana. Rezultat 5 označavao je da su se ispitanici bavili 7 i više puta tjedno nekom od ponuđenih aktivnosti. Na dobivenim rezultatima izračunati su osnovni deskriptivni parametri: aritmetička sredina (M), standardna devijacija (SD) i frekvencija odgovora. [Obrada podataka je obavljena programom Microsoft Excel 2013.]

Rezultati

Budući da su podatci prikupljeni putem upitnika na uzorku od prve do četvrte godine studija, dvojba je bila prikazati rezultate skupno ili pojedinačno po godinama studija. Nakon obrade podataka i provedene analize t-testom utvrđeno je da ne postoje statistički značajne razlike između prosječnih vrijednosti rezultata studenata pojedinih godina studija te je stoga odlučeno da se rezultati objedine i prikažu skupno.

U tablicama 1 i 2 prikazani su rezultati deskriptivnih parametara za ukupan broj ispitanika – 150. Zbog vraćanja nekoliko nepotpuno popunjenih upitnika, broj ispitanika koji su uzeti u obzir za neke aktivnosti je manji što je naznačeno brojem u zagradama pokraj aktivnosti.

Tablica 1.

U tablici 1. rezultati pokazuju da studenti u svoje slobodno vrijeme posljednjih sedam dana od ponuđenih nekinezioloških aktivnosti najviše prakticiraju korištenje društvenih mreža, slušanje glazbe i korištenje interneta. Društvene mreže 7 i više puta tjedno koristi 90 % studenata, dok internet 7 i više puta tjedno koristi 73 % studenata. Glazbu 7 i više puta tjedno sluša 75 % studenta. Slijedi razgovaranje na mobilnom ili fiksnom telefonu koje je 7 i više puta tjedno zastupljeno kod 59 % studenata, a zatim izvršavanje kućanskih poslova koje 46 % studenata obavlja 7 i više puta tjedno.

Vidljivo je da studenti u nekineziološkim aktivnostima sudjeluju svaki dan i da su usmjereni na oblike provođenja slobodnoga vremena oblikovane putem tehnologije u cilju komunikacije i opuštanja. Najmanja zastupljenost studenata u nekineziološkim aktivnostima odnosi se na aktivnost meditacije, gdje je vidljivo da se 87 % studenata uopće ne bavi ovom aktivnošću. Slijede crtanje ili slikanje sa 72 % i odlazak u kino sa 49 % studenata koji prošlih sedam dana nisu sudjelovali u navedenim aktivnostima.

Tablica 2.

U tablici 2. rezultati pokazuju da studenti u svoje slobodno vrijeme posljednjih sedam dana od ponuđenih kinezioloških aktivnosti najviše prakticiraju trčanje, ples i vožnju bicikla. Trčanjem se jednom ili dvaput tjedno bavi 50 % studenata, tjedno jednom ili dvaput pleše 38 % studenata, a vožnju bicikla jednom ili dvaput tjedno prakticira 24 % studenata.

Vidljivo je da studenti u kineziološkim aktivnostima ne sudjeluju svaki dan, već se to svodi na prakticiranje aktivnosti između jedan do dva puta tjedno. Najmanja zastupljenost studenata u kineziološkim aktivnostima odnosi se na aktivnosti plivanja, tenisa, hrvanja te košarke gdje je vidljivo da se 95 % ili više studenata nije bavilo ovim aktivnostima proteklih sedam dana.

Tablica 3.

U tablici 3. prikazuju se hipotetski rezultati koji bi bili dobiveni kada bi studenti upotrebljavali čitavo slobodno vrijeme koje im stoji na raspolaganju unutar jednoga tjedna za sudjelovanje u nekineziološkim aktivnostima.

Tablica 4.

U tablici 4. prikazuju se hipotetski rezultati koji bi bili dobiveni kada bi studenti upotrebljavali čitavo slobodno vrijeme koje im stoji na raspolaganju unutar jednoga tjedna za sudjelovanje u kineziološkim aktivnostima.

Tablica 5.

U tablici 5. prikazuju se hipotetski rezultati koji bi bili dobiveni kada bi studenti upotrebljavali čitavo slobodno vrijeme koje im stoji na raspolaganju unutar jednoga tjedna za podjednako sudjelovanje u nekineziološkim i kineziološkim aktivnostima.

Grafovi

Graf 1 predstavlja grafički prikaz podataka iz tablice 1; graf 2 predstavlja prikaz podataka iz tablice 2.; graf 3 predstavlja prikaz podataka iz tablice 5; graf 4 također predstavlja prikaz podataka iz tablice 5, ali koristi drugačiju tehniku prikazivanja s ciljem povećavanja razumljivosti rezultata.

Tablica 1. – Deskriptiva statistika za sudjelovanje u nekineziološkim aktivnostima čitavog uzorka


Tablica 2. – Deskriptivna statistika za sudjelovanje u kineziološkim aktivnostima čitavoga uzorka

Kako bi rezultati prikazani u tablicama postali jasniji, prikazat ćemo ih koristeći se kružnim dijagramom (pie chart). Prvo ćemo prikazati distribuciju slobodnoga vremena uzimajući u obzir isključivo nekineziološke aktivnosti, potom ćemo u obzir uzeti isključivo kineziološke aktivnosti, a na kraju ćemo prikazati najrealniju situaciju u kojoj je slobodno vrijeme ravnopravno raspoređeno između kinezioloških i nekinezioloških aktivnosti.


Graf 1. – Prikaz distribucije prosječnih vrijednosti sudjelovanja u nekineziološkim aktivnostima kada iste zauzimaju čitavo slobodno vrijeme prosječnog studenta

A sada slijedi jedan misaoni eksperiment:

Zamislimo jedan dan prosječnoga studenta studija pedagogije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti: kao što znamo dan ima 24 sata, tj. 1440 minuta. Naš prosječni student spava 8 sati, tj. 480 minuta, na predavanjima provodi 3 sata, tj. 180 minuta, u prometu provodi 1 sat, tj. 60 minuta, u održavanju higijene i hranjenju provodi 1 ipo sat, tj. 90 minuta, u učenju provodi 2 sata, tj.  120 minuta; sveukupno to iznosi 930 minuta. Kada odradimo matematiku (1440 – 930), dolazimo do zaključka da u jednome danu naš prosječni student ima 510 minuta slobodnoga vremena određenoga prema prije navedenoj definiciji Previšića. Budući smo u obzir uzeli razdoblje od tjedan dana, ukupno slobodno vrijeme (7 x 510) iznosi 3570 minuta. Dakle, kako naš prosječni student iskorištava svoje slobodno vrijeme od 3570 minuta?[3]

                                  

Aktivnost

Količina provedenog

vremena u minutama

Korištenje društvenih mreža

428

Korištenje Interneta

393

Slušanje glazbe

393

Razgovaranje na telefonu

357

Izvršavanje kućanskih poslova

357

Korištenje SMS poruka

321

Gledanje TV-a

321

Čitanje knjiga

214

Odlazak u shopping centre

214

Čitanje novina, magazina

178

Odlazak u kino

143

Crtanje ili slikanje

143

Meditiranje

108

        

Tablica 3. – Prikaz vremena provedenoga u nekineziološkim aktivnostima kada iste zauzimaju sveukupno slobodno vrijeme prosječnoga studenta

Ovo je prikaz vremena iskorištenoga za nekineziološke aktivnosti pod pretpostavkom da je čitavo slobodno vrijeme (unutar jednog tjedna) bilo iskorišteno u navedenim aktivnostima. A kako to izgleda kada se u obzir uzmu isključivo kineziološke aktivnosti, prikazano je na isti način na sljedećoj stranici.

Graf 2. – Prikaz distribucija prosječnih vrijednosti sudjelovanja u kineziološkim aktivnostima kada iste zauzimaju čitavo slobodno vrijeme prosječnoga studenta

                                  

Aktivnost

Količina provedenog

vremena u minutama

Plivanje

214

Tenis

214

Stolni tenis

214

Košarka

214

Hrvanje

250

Rukomet

250

Nogomet

250

Odbojka

250

Gimnastika

286

Rolanje

286

Bicikliranje

321

Ples

357

Trčanje

464

                                                                        

Tablica 4. – Prikaz vremena provedenoga u kineziološkim aktivnostima kada iste zauzimaju sveukupno slobodno vrijeme prosječnoga studenta

Sada ćemo prikazati najrealističniju opciju u kojoj je slobodno vrijeme ravnomjerno raspodijeljeno između kinezioloških i nekinezioloških aktivnosti. Dakle, svaka grupa aktivnosti dobiva svoj dio od dnevnoga slobodnog vremena koji prosječni student ima na raspolaganju u tjedan dana, a to iznosi 3570 minuta. Prvo će se putem grafa, a potom tablicom, prikazati kako bi to izgledalo. Donose se dva načina grafičkoga prikaza istih podataka kako bi bili razumljiviji.

                                  

Aktivnost

Količina provedenog

vremena u minutama

Korištenje interneta

288

Korištenje društvenih mreža

288

Slušanje glazbe

288

Razgovaranje na telefonu

253

Izvršavanje kućanskih poslova

253

Gledanje TV-a

217

Korištenje SMS poruka

217

Čitanje knjiga

146

Čitanje novina, magazina

146

Trčanje

146

Odlazak u shoping centre

146

Ples

110

Odlazak u kino

110

Meditiranje

74

Crtanje ili slikanje

74

Plivanje

74

Gimnastika

74

Rolanje

74

Hrvanje

74

Tenis

74

Odbojka

74

Stolni tenis

74

Rukomet

74

Nogomet

74

Košarka

74

Bicikliranje

74

Graf 3. – Prikaz kombinirane distribucije prosječnih vrijednosti sudjelovanja u kineziološkim i nekineziološkim aktivnostima prosječnog studenta


Graf 4. – Prikaz kombinirane distribucije prosječnih vrijednosti sudjelovanja u kineziološkim i  nekineziološkim aktivnostima prosječnog studenta

Rasprava

        Rezultati istraživanja pokazuju da malen broj studenta svakodnevno u svoje slobodno vrijeme prakticira košarku, odbojku, plivanje, tenis i stolni tenis. Većinu ponuđenih kinezioloških aktivnosti studenti ili ne prakticiraju ili prakticiraju minimalno. Razlog se vjerojatno nalazi u činjenici da većinu sudionika istraživanja čine osobe ženskoga spola (95 %) koji je poznat i kao nježniji spol. Ovakvi rezultati mogu se objasniti socijalizacijom djevojčica koja ih priprema za pasivniji pristup svijetu, a samim time i slobodnome vremenu (Gudjons 1994). Rezultate se također može tumačiti i činjenicom ograničenosti slobodnoga vremena, nedovoljnim i/ili neodgovarajućim materijalno-tehničkim uvjetima za provođenje slobodnoga vremena prakticirajući kineziološke aktivnosti te relativno visokim financijskim izdatcima potrebnima za ovakav oblik provođenja slobodnoga vremena.

        Promatrajući nekineziološke aktivnosti u kojima studenti provode slobodno vrijeme, vidljivo je da svakodnevno 90 % studenata slobodno vrijeme provodi na društvenim mrežama, a 83 % na internetu. Kada se tome pridoda činjenica da 47 % studenata svakodnevno piše SMS poruke, a 41 % gleda televiziju, nameće se zaključak da velik dio slobodnoga vremena studenti prepuštaju raznim ekranima. Pritom je važno naglasiti da ovakvo provođenje slobodnoga vremena smanjuje inicijativnost te posljedično razvija pasivnost. Također, ovakav način provođenja slobodnoga vremena podupire shvaćanje industrijske kulture zapadnih zemalja kao sjedilačke i receptivne (Honoré, 2009). „Upotreba mobilnih telefona i upotreba interneta postaju sredstvo koje sve više virtualno povezuje mlade. Upotrebom tih tehnoloških dostignuća gubi se kontakt sa stvarnim svijetom i ljudima“, zaključuju (Badrić i suradnici 2015: 330). Navedeno potvrđuju ubojstva koja su počinili teenageri u SAD-u misleći da je to samo igra! (Russel 2013; Yalburgi 2014)

Ovakve rezultate vezane uz sudjelovanje u nekineziološkim aktivnostima dobili su u istraživanju i prije spomenuti Badrić i suradnici ustvrdivši kako učenici, u svome slobodnom vremenu, najviše vremena provode pred televizorom (dakle jednim u nizu ekrana) (2015: 329). S obzirom na žestoki prodor (uvjetovan smanjenjem cijene opreme) tehnologije virtualne stvarnosti, autor ovoga rada je mišljenja kako će se navedeni trend u budućnosti dodatno pojačati.

Oslanjajući se na dobivene rezultate, naglašavamo kako je ovakvo stanje prisutno od prve godine preddiplomskoga pa do prve godine diplomskoga studija. Spomenuli smo istraživanje Badrića i suradnika da bi pokazali kako se obrasci provođenja slobodnoga vremena kreirani u osnovnoj školi ne mijenjaju i ostaju konstantni sve do fakulteta. Naravno, ovakva usporedba ima svoja ograničenja budući da se radi o različitim populacijama, stoga ističemo kako je ovdje navedena kao poticaj za daljnja istraživanja navedene povezanosti i usvajanja obrazaca provođenja slobodnoga vremena od vrtića do fakulteta.

Za ovakvu situaciju su u značajnoj mjeri odgovorne promjene i pritisci kojima je izložena postmoderna obitelj, a koji uključuju: dugo radno vrijeme, fizičku i psihičku iscrpljenost roditelja, socijalnu i ekonomsku nestabilnost, prevladavanje nuklearnih i jednoroditeljskih obitelji te nezadovoljavajuću razinu uspješnosti rada odgojno-obrazovnih institucija. Uslijed navedenoga, obitelj sve više gubi status primarnoga odgojnog faktora, a budući da odgojno-obrazovne ustanove (od osnovne škole pa do fakulteta) odgojnu zadaću ne uspijevaju (ili ne žele realizirati)[4] učenici/studenti su prepušteni sami sebi, tj. agentima konzumerističke kulture.

Zaključak

Istraživanjem se nastojalo prikazati strukturu provođenja slobodnoga vremena pojedinaca koji uskoro trebaju zauzeti odgovorne pozicije unutar odgojno-obrazovnoga sustava, a bili smo potaknuti shvaćanjem kako pojedinci neće djelovati protiv svoje prirode i ponašanja koje se kreira i razvija kroz čitav period školovanja – njegova kvaliteta u konačnici postaje vidljiva zaposlenjem i preuzimanjem aktivne društvene uloge.

        Budući da je uzorak istraživanja ograničene veličine i prigodan, naglašavamo da je potrebno proširiti bazu ispitanika (ponajprije krećući u smjeru srednjih škola) kako bi se mogle donositi generalizacije koje nastoje biti realna slika stvarnosti. Usprkos ograničenjima koja proizlaze iz veličine uzorka, želimo naglasiti kako je očito da se iz studentske svakodnevnice gubi orijentacija prema drugima – što predstavlja bit humanizma i humanog društva (Hentig 1997) – a nastupa preorijentacija u virtualni svijet unutar kojega se zadovoljavaju osnovne društvene potrebe pojedinca (Hentig 2006).

        

Želimo zaključiti mišlju:

Pred nama se nalazi generacija koju odgajaju ekrani te stoga smatramo prijeko potrebnim što prije institucionalizirati novu pedagogijsku disciplinu – pedagogiju stakla.

Literatura

  1. Badrić, Marko; Prskalo, Ivan; Matijević, Milan. 2015. Aktivnosti u slobodnom vremenu učenika osnovne škole. Croatian Journal of Education, 17/2. 299-331.
  2. Badrić, Marko i dr. 2013. Reliability of the Self-Report Questionnaire for the Assessment of the Level of Leisure-Time Physical Activity in Primary School Pupils. Acta Kinesiologica, 7/1. 96-101.
  3. Bašić, Josipa. 2009. Teorije prevencije: prevencija poremećaja u ponašanju i rizičnih ponašanja djece i mladih. Školska knjiga. Zagreb.
  4. Gudjons, Herbert. 1994. Pedagogija: temeljna znanja. Educa. Zagreb.
  5. Hentig, von Hartmut. 1997. Humana škola. Educa. Zagreb.
  6. Hentig, von Hartmut. 2006. Kakav odgoj želimo. Educa. Zagreb.
  7. Honoré, Carl. 2009. Pod pritiskom: Spašavanje naše djece od kulture hiperroditeljstva. Algoritam. Zagreb.
  8. Huzinga, Johan. 1987. Homo ludens. Matica Hrvatska. Zagreb.
  9. Janković, Vladimir. 1976. Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagoškoj praksi i teoriji. PKZ. Zagreb.
  10. Mikas, Davor; Pavlović, Žana; Sunko, Esmeralda. 2013. Predškolski preventivni programi. Pediatr Croat. 57/1. 125-130.
  11. Previšić, Vlatko. 2000. Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i odgojne prakse. Napredak, 141/4.403–410.
  12. Russel, Lauren. Police: 8-year oldshoots, killselderlycaregiverafterplaying video game.http://edition.cnn.com/2013/08/25/us/louisiana-boy-kills-grandmother/ (pristupljeno 21. studenog 2016.)
  13. Sakoman, Slavko. 2009. Školski programi prevencije ovisnosti. Agencija za odgoj i obrazovanje. Zagreb.
  14. Yalburgi, Vinod. GTA 5: 14-year-old boy killsfather and brother ‘inspired’ by violentcharacterTrevor. http://www.ibtimes.co.uk/gta-5-14-year-old-boy-kills-father-brother-inspired-by-violent-character-trevor-1442418 (pristupljeno 21. studenog 2016.)

***

LEISURE TIME STRUCTURE OF PEDAGOGY STUDENTS OF THE FACULTY OF EDUCATION AND SCIENCE AT UNIVERSITY OF MOSTAR

Abstract

The paper presents data of research which aim was to determine the structure of leisure time of students majoring pedagogy at the Faculty of Science and Education of the University of Mostar. Questionnaire developed by Badrić and associates (2015) was used for data collection. The resultsindicate a predominance of non-kinesiologyrelatedactivities in the structure of leisure time of the sampleconsisting of 150 students (mostlyfemale – 95 %) ranging from first yearundergraduate to the first year of graduatestudies. Critical review of the predominantactivities of students in leisure time is presented – students are usuallyengaged with some type of screen: mobilephone, computer or television.Resultsinterpretationpointsout the negative aspects of  leisure time structure that is presented in this research, highlighting the specificity of the respondents – students of pedagogy – and the consequences that theseresultsmaypotentiallyhave in the educational context.

Keywords: education, kinesiologyrelatedactivities, new media, non-kinesiologyrelatedactivities, pedagogy of leisure.


[1] Studenti druge godine diplomskoga studija su izuzeti iz uzorka jer autor smatra kako oni više ne predstavljaju prosječnog studenta te da podatci koji bi bili dobiveni njihovim anketiranjem nisu kompatibilni i na odgovarajući način usporedivi s rezultatima ostalih studenata.

[2] Mjerni instrument je preuzet iz rada (Badrića i sur. 2015: 325-6). Ovdje prikazane informacije o metrijskim karakteristikama su u potpunosti preuzete iz navedenog rada. Razlika je jedino u tome što se u ovome istraživanju, zbog homogenosti uzorka po spolu, nisu kreirali poduzorci.

[3] Naravno, ovo nisu egzaktni podatci već služe kako bi se plastičnije dočarala struktura jednog tjedna prosječnoga studenta iz perspektive aktivnosti u slobodnom vremenu. Također, prihvaćeno je kao činjenica da za vrijeme vikenda studenti 3 sata koja inače provode na predavanjima provode učeći tako da se količina slobodnog vremena konstantna kroz čitav tjedan. Neovisno o količini slobodnog vremena, princip uvijek ostaje isti.

[4] Ovo je osobno mišljenje autora rada.