Almira Isić-Imamović (almiraisic@gmail.com)

Amila Kadić (amilakadic66@gmail.com)

Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Univerzitet u Zenici

Juraja Neidharta br.15, Zenica

Motivi mladih za korištenje društvene mreže Facebook

Sažetak

Motivi mladih za korištenje društvene mreže Facebook tema je koja za cilj ima predstaviti teorijsku pozadinu pri čemu se sadržaj fokusira na sljedeće elemente: motivi, proces motivacije, društvene mreže i Facebook. Međutim, glavni cilj rada je da se na osnovu već provedenih istraživanja napravi prikaz rezultata do kojih su došli autori te na taj način stekne uvid u motive koji mlade osobe potiču na korištenje Facebook-a. Kao složen psihološki proces, motivacija ima svrhu energizirati i usmjeravati pojedinca i njegovo djelovanje. Onda su, u skladu s tim, motivi glavni pokretači u organizmu koji taj isti organizam energiziraju i pokreću na određenu akciju. Dvije značajne teorije koje se koriste za objašnjavanje motiva korištenja različitih društvenih mreža su teorija koristi i zadovoljstva i teorija samoafirmacije, na osnovu kojih su tumačeni i rezultati do kojih se došlo u odabranim istraživanjima. Najznačajniji motivi identificirani kroz rezultate predstavljenih istraživanja su: održavanje odnosa, popunjavanje vremena, komunikacija, zabava, informiranje o društvenim događajima, provjeravanje profila svojih prijatelja, traganje za novim poznanstvima, sudjelovanje u diskusijama, predstavljanje sebe te obrazovne svrhe. Rezultati istraživanja tih studija potvrdili su da je korištenje Facebook-a samoafirmirajuća aktivnost pomoću koje se zadovoljavaju potrebe ega. Pored njih, zadovoljavaju se i socijalni motivi, motiv za afilijacijom te potrebe za pripadanjem, socijalnom integracijom, interakcijom i druge.

Ključne riječi: motivacija, motiv, teorije motivacije, društvene mreže, Facebook


Uvod

Društvene mreže suvremena su  pojava s kojom su se susrele gotovo sve generacije, zbog  njegove masovnosti i velike rasprostranjenosti. U samoj konstrukciji pojma pridjev „društvene“ implicira na jednu od osobina čovjeka. Kao što je već poznato, čovjek je bio, psiho i socijalno biće kojem je za njegov opstanak, osim zadovoljenih bioloških i psiholoških potreba, nužno zadovoljiti i društvene potrebe. U konačnici, čovjek je društveno biće koje raste, razvija se, djeluje i funkcionira u kontaktu s drugim ljudima. Zbog svega toga, možda je i razumljivo zbog čega su društvene mreže postale toliko rasprostranjene, ali postavlja se pitanje je li to pravi način da se uspostavi kontakt s drugim ljudima i koja je „cijena“ takvog načina zadovoljavanja društvenih potreba?

Pretjeranim korištenjem društvenih mreža suvremeni se čovjek svakodnevno otuđuje od prirode te svoje potrebe, posebice one socijalne, počinje zadovoljavati na umjetni, virtualni način – preko interneta i brojnih društvenih mreža, kao što su Facebook, Instagram, Twitter itd. (Lažetić 2016; prema Pejović 2016). S obzirom da je korištenje društvenih mreža postalo masovno, ne može se sa sigurnošću tvrditi da neke generacijske skupine u tome prednjače. Međutim, kada je u pitanju aktivnost na društvenim mrežama, pridavanje značaja istim, onda u tome prednjače mladi, koji su odrastali usporedno s razvojem tih fenomena pa su društvene mreže postale njihova svakodnevnica i način organizacije vlastitog života. Motivi korištenja društvenih mreža mogu biti raznovrsni. Primarni cilj društvenih mreža bio je olakšati komunikaciju među ljudima, održati postojeće i formirati nove socijalne veze, kontakte, prijateljstva pa se motivi korištenja mogu povezati s navedenim ciljevima. Naravno, motivi mogu biti određeni i nekim drugim aspektima, individualnim željama, namjerama, ciljevima i potrebama. Sukladno temi rada, struktura je usmjerena na teorijsko obrazlaganje ključnih pojmova rada i predstavljanje najfrekventnijih razloga koji mlade osobe motiviraju da koriste društvenu mrežu Facebook. Dakle, rad se sastoji od ključnih cjelina kroz koje se nastoji doprinijeti razumijevanju ove teme. Teorijska podloga omogućit će shvaćanje motiva i mehanizama motivacije uz prikaz određenih teorija motivacije koje mogu poslužiti objašnjavanju motiva koji mlade potiču na korištenje Facebook-a. Pored spomenutog, navedeni su i motivi upotrebe Facebook-a kroz teorijsko obrazloženje što je ujedno potkrijepljeno i rezultatima brojnih istraživanja ove tematike.

Definiranje motivacije i motivi

Razmišljajući o ponašanju čovjeka i njegovoj aktivnosti, često se postavlja pitanje što je to što ga pokreće i usmjerava na određeni način. Brojni teoretičari i znanstvenici navode različita objašnjenja za uzroke čovjekovog ponašanja. Prije svega, treba naglasiti da je čovjek kompleksno biće koje djeluje zahvaljujući svojim spoznajnim, emocionalnim i konativnim (voljnim, motivacijskim) procesima.

Ljudsko ponašanje određeno je, u najvećoj mjeri, motivacijskim procesima koji su ključni za usmjeravanje čovjeka na određene aktivnosti. Pri tome je motivacija proces pokretanja čovjeka na aktivnost radi ostvarivanja određenih ciljeva (Isić 2016: 281). Ovim procesom ponašanju se daju energija i smjer, pri čemu energija ukazuje da svako ponašanje ima snagu što znači da je relativno snažno, intenzivno i postojano; dok smjer implicira da ponašanje ima svoju svrhu, tj. ono je ciljano i usmjereno prema postizanju nekog određenog cilja (Reeve 2010: 6). Pored navedenog, (Petz 2001: 271) ukazuje da se radi o procesu koji pojedinca iznutra potiče na neku aktivnost, odnosno na postizanje nekog cilja kojem se teži, koji ujedno i održava tu aktivnost. Dakle, motivacijom se označava aktivirajuće usmjeravanje trenutnih poteza koji vode prema stanju čiji se cilj smatra pozitivnim, što znači da se takvim stanjem odupiremo onome što nam je odbojno ili zazorno (Rheinberg 2004: 14–15).

Pomoću motivacije može se otkriti zašto se netko ponaša na određeni način, zašto radi to što radi i što je pokretač cjelokupne njegove aktivnosti. Naime, pomoću ovog procesa ljudi su aktivni, pri čemu njihovo ponašanje ima svrhu i cilj koji se pomoću njega nastoji postići. Obično je ponašanje usmjereno prema nekom objektu te se prilagođava i regulira u skladu s okolnostima. Glavna svrha motivacije je energizirati i usmjeravati pojedinca i njegovo djelovanje.

Budući da je motivacija složen aktivirajući proces za koji postoje mnogobrojna objašnjenja i tumačenja, u osnovi tog procesa nalaze se tzv. „pokretači“ ljudske aktivnosti, ponašanja i djelovanja. Stručno navedeno, to su motivi. Prema etimološkom značenju, pojam motiv potiče od latinske riječi movere što znači pokretati (Rathus 2000: 378). Upravo i etimološko značenje upućuje na njihovu funkciju i ulogu u motivaciji i životu čovjeka. Za motiv se može reći da je to apstraktan pojam, zbog toga što ga se ne može realno i objektivno opažati i vidjeti pa se ne može mjeriti nikakvim mjernim instrumentima. O njima se može zaključivati samo na osnovu ponašanja pojedinca (Rathus  2000: 379).

Uvažavajući apstraktnu prirodu motiva, (Rathus 2000: 378–379) ih definira kao „pretpostavljena stanja unutar organizma koja aktiviraju ponašanje i tjeraju organizam prema cilju.“ Prema (Isić 2016: 281), motivi su pokretačke snage ili unutrašnji faktori koji čovjeka potiču na aktivnost, usmjeravaju i upravljaju njim. S druge strane, (Reeve 2010: 6) navodi da je to unutrašnji proces koji energizira i usmjerava ponašanje pojedinca.

Bez obzira promatra li se motive kao stanja, faktore, snage ili procese, zajedničko im je to da su oni pokretači čovjekovog ponašanja i aktivnosti. Čovjeku su potrebni kako bi došao do svojih ciljeva i  na kraju ih postigao. Dakle, motivi ga potiču da se bori za ono što želi, da ulaže trud i rad koji su za to potrebni. Iako se motivi po svojoj prirodi ne mogu realno i objektivno istraživati, određivati ili podvrgavati različitim mjerenjima, to ne umanjuje njihov značaj i važnost. Naime, motivi su individualne, za svakog pojedinca posebne snage koje njihovom ponašanju daju smisao,  „ukazuju“ na put kojim će ići prema cilju te nude putokaze koji ih usmjeravaju. Prema tome, motivi se mogu jedino pretpostavljati opažanjem ponašanja pojedinca.

Postoje mnogi kriteriji na osnovu kojih se vrši klasifikacija motiva. Međutim, dalja razrada teme usmjerava rad na definiranje socijalnih motiva i njihovih karakteristika.

Pod socijalnim motivima podrazumijevaju se motivi zasnovani na psihološkim potrebama čije je ostvarenje uvjetovano kontaktom i prisustvom drugih ljudi. Ubrajaju se među primarne motive zbog njihovog vitalnog značaja za normalno funkcioniranje čovjeka u zajednici. Socijalni motivi mogu se podijeliti na motive koji zahtijevaju neposredni kontakt s drugim ljudima (motiv za društvom, motiv za agresivnošću) i motive koji za svoju realizaciju zahtijevaju društvene uvjete, ali su usmjereni na vlastitu ličnost (Isić 2016: 284, 291).

Motiv za društvom iskazuje se u čovjekovoj težnji za druženjem s drugim ljudima jer duža izolacija kod čovjeka izaziva osjećaj usamljenosti. Unutar ovog motiva postoje i gregarni ili afilijativni motivi te motivi za afektivnom vezanošću (Isić 2016: 291). Kod osoba s izraženim afilijativnim motivom istaknuta je tendencija za uspostavljanjem interakcije s drugima kako bi se izbjegle negativne emocije, kao što su strah od neodobravanja i usamljenosti. Tako da se motiv za afilijacijom može poistovjetiti s potrebom za odobravanjem, prihvaćanjem i sigurnošću u međusobnim odnosima (Reeve 2010: 190). Za razliku od afilijacije, motiv za bliskošću ukazuje na višestruku sklonost ili spremnost za  uspostavljanje tople, bliske i komunikacijske interakcije s drugom osobom (McAdams 1992: 225).

Motiv za samopoštovanjem još je jedan od značajnijih socijalnih motiva. Očituje se kroz težnju čovjeka da bude priznat u sredini u kojoj boravi i živi. Ovdje se ubrajaju i sljedeći motivi: motiv za ugledom, moći, za postignućem, samostalnošću i motiv za samoaktualizacijom i stvaralaštvom. Kod motiva za ugledom izražena je tendencija da se osoba istakne u svojoj sredini po nekoj svojoj karakteristici (Isić 2016: 295). Kada je u pitanju motiv za dominacijom, tu prevladava težnja neke osobe da se fizički i društveni svijet oko nje prilagođava njegovoj predstavi ili planu koji ima (Winter i Stewart 1978; prema Reeve 2010: 193). Jedan od najviših motiva kojima čovjek teži je motiv za samoaktualizacijom. Cilj koji se teži postići je pronalaženje i ostvarivanje svih sposobnosti i sklonosti pomoću raznih i kreativnih aktivnosti (Isić 2016: 295).

Društvene mreže

Suvremeno doba ili vrijeme 21. stoljeća obilježeno je brojnim tehnološkim dostignućima. Tehnologija je počela doživljavati svoj procvat. Uzročno, razvojem tehnologije koja ima različite namjene, došlo je do razvoja Interneta, a s njime i veoma popularnih društvenih mreža.

Danas tehnologija omogućava brojne načine upoznavanja i njegovanja odnosa među ljudima. Komunikacija koja se ranije odvijala većinom lice u lice, sve više postaje posredovana računalima, pametnim mobilnim telefonima i drugim oblicima uređaja. Na taj načinpostala je dostupna, ali i privlačna velikom broju ljudi. Ovakav način komunikacije razvojem društvenih mreža postao je još popularniji (Rebić 2014: 7). Dostupnost i pristupačnost novih načina komunikacije doprinijeli su da fenomen društvenih mreža postane toliko rasprostranjen i popularan.

Do razvoja društvenih mreža, Internet je bio usmjeren samo na pasivno pretraživanje sadržaja na različitim stranicama (Musladin 2012: 71). Jedna od značajnijih pojava suvremenog društva su nastanak i razvoj društvenih mreža na Internetu. Njihova specifična karakteristika je da korisnicima nude besplatne mrežne usluge komuniciranja s drugim korisnicima te postavljanje različitih multimedijskih sadržaja, pisanje blogova, igranje raznih igara, kao i brojne druge korisne ili manje korisne aktivnosti putem istih (Osmanbegović 2011: 71). Prema definiciji autora (Putnik i Bošković 2015: 588), društvene mreže „predstavljaju model virtualnog povezivanja i interakcije među ljudima ili skupinama ljudi različitih spolova, dobi, ideoloških, vjerskih i političkih uvjerenja te imaju ulogu portala uz promociju komercijanih proizvoda i usluga, razglašavanje zamisli o društvenim i političkim pokretima i prezentaciji osobnih vještina, iskustava i emocionalnih stanja.“

Iz navedenog se uočava da su društvene mreže prostor koji ujedinjuje i uključuje različite i brojne strukture. Uključuje korisnike svih dobnih skupina, različitih opredjeljenja, nivoa obrazovanja koji društvene mreže koriste u različite svrhe i to ovisno o njihovim ciljevima i motivima. Pored navedenog, društvene mreže korisnicima nude besplatno komuniciranje i provođenje aktivnosti.

Danas je na Internetu dostupno mnogo različitih društvenih mreža koje funkcioniraju na različite načine, ali imaju zajedničku svrhu komunikacije među korisnicima. Neke od popularnih društvenih mreža su MySpace, Twiter, LinkedIn, Instagram i drugi, a najrasprostranjenija po upotrebi i najpopularnija, posebice među mladima, je Facebook.

Društvena mreža Facebook

Jedna od najvećih i najpoznatijih društvenih mreža na Internetu je Facebook. Danas se najviše koristi za upoznavanje, održavanje prijateljstava, objave, reklamiranje, predstavljanje, promoviranje i slično. Međutim, njegova početna svrha nije ukazivala na ovakav razvoj i rasprostranjenost. Ono što Facebook čini najpopularnijom društvenom mrežom su broj članova te njihova učestalost prijavljivanja na mrežu. Kao takav, njegova je upotreba najzastupljenija među mladima i odraslima (Karal i Kokoc 2013: 646).

Facebook je pokrenuo Mark Zuckerberg 2004. s ciljem da služi u akademske svrhe upisa na kolegije i rad na Internetu studenata Harvarda (Rebić 2014: 8). S vremenom, Facebook je počeo uključivati druge fakultete, srednje škole, korporacije i na kraju sve osobe koje su starije od 13 godina (Kosić 2010: 105). Kako je bilježio konstantan porast korisnika različitih profila i interesa, i sama svrha i misija Facebook-a mijenjala se i prilagođavala. Tako se njihova današnja svrha ogleda u tome da ljudima daju mogućnost da dijele i čine svijet otvorenijim i povezanijim. Omogućavaju ljudima da ostanu povezani s prijateljima, obitelji, da saznaju šta se događa u svijetu te da dijele i iskažu ono što ih zanima i impresionira (Facebook Newsroom 2017).

Koncept Facbook-a utemeljen je na tome da se putem Interneta povežu ljudi koji se već poznaju u stvarnom životu. Također, omogućuje korisnicima povezivanje te socijalizaciju s prijateljima ili rodbinom, kao i s ljudima koji su im bliski (Grbavac i Grbavac 2014: 212).

Većina aktivnosti na Facebook-u kreirana je tako da potiče interakciju i dinamiku mrežne komunikacije kako bi korisnici sve vrijeme bili aktivni (Tanta, Mihovilović i Sablić 2014: 89). Facebook svojim korisnicima svakodnevno omogućava različite aktivnosti kao što su: dijeljenje video sadržaja, fotografija, glazbenih sadržaja, tekstova i poveznica (linkova) koje se prikazuju na profilima korisnika. Pored toga, ima sadržaje koji potiču dijeljenje, interakciju i dinamičnost. Nudi mogućnost za mrežnu (online) i izvanmrežnu (offline) komunikaciju, javno i privatno dopisivanje, kreiranje osobnog profila i popisa prijatelja te grupnog ili individualnog igranja (Karal i Kokoc 2013: 646).

Facebook dozvoljava da korisnici personaliziraju svoje profile tako što mogu unijeti svoje osobne podatke, dijeliti ono što je karakteristično za njih i drugo (Vasić 2010: 27; Karal i Kokoc 2013: 647). S obzirom da se na profilu mogu dijeliti određeni osobni podaci, postoje različiti oblici sigurnosti i zaštite privatnosti podataka, što upućuje na to da korisnik može prema vlastitim željama skriti svoj profil i fotografije.

Postoje različite mogućnosti koje nudi Facebook, ali na osnovu brojnih istraživanja izdvojile su se četiri osnovne kategorije aktivnosti koje mladi koriste kao opcije na Facebook-u: (1) elektronska interakcija sa prijateljima– koja se odnosi na postavljanje, komentiranje ili odgovaranje na poruke; (2) „uhođenje“– ili posjećivanje profila drugih korisnika i njihova opservacija; to je jedna od najpopularnijih Facebook aktivnosti studenata (mladih); (3) predstavljanje sebe (self presentation)– uključuje iznošenje vlastitih stavova i interesa, ali i društvenih veza pomoću informacija koje se postavljaju na Facebook i (4) igranje– kvizovi, igre farmi i druge (Yang i Brown 2012: 404–405).

Motivi za korištenje medija prema teoriji koristi i zadovoljstva

Teorija koristi i zadovoljstva jedna je od teorijskih osnova za razumijevanje motivacije koja je usmjerena na tumačenje i objašnjavanje medijskog utjecaja i razloga za korištenje različitih vrsta medija. Za razliku od ostalih koncepata koji se bave proučavanjem ove problematike, teorija koristi i zadovoljstva nastoji istražiti kako i na osnovu kojih motiva pojedinci koriste medije i pri tome postižu zadovoljstvo. Ova teorija naglasak stavlja na pozitivnu motivaciju te aktivno korištenje medijskih sadržaja koji mogu zadovoljiti potrebe pojedinca koji koristi te sadržaje (Tanta, Mihovilović i Sablić 2014: 86). Postoji pet postavki ove teorije: (1) publika je aktivna, a upotreba medija orijentirana je ka cilju; (2) inicijativa povezivanja potrebe za zadovoljstvom i specifičnog izbora ovisi o članu publike; (3) medijsko „natjecanje“ s drugim resursima za zadovoljenje potreba; (4) ljudi posjeduju samosvijest o njihovom korištenju medija, o njihovim interesima i motivima te tako omogućuju istraživačima jasne pokazatelje takve upotrebe i (5) vrijednost medijskog sadržaja može biti procijenjena samo od strane publike (Kuncik i Zipfel 2006; prema Tanta, Mihovilović i Sablić 2014: 87).

Nastoji objasniti kako to ljudi korištenjem određenih medija uspijevaju zadovoljiti određene potrebe. Primarno se teorija bavila medijima kao što su televizija i radio, ali u suvremenom svijetu sve su više u fokusu internetski mediji, odnosno korištenje društvenih mreža. Glavne karakteristike ove teorije ukazuju na to da je publika (korisnici medija) aktivna i da upotrebom istih nastoji ostvariti neki cilj. Pri tome, sam korisnik medija (član publike) poduzima inicijativu posebnog izbora kojim će postići zadovoljstvo. U tom izboru mediji su samo jedan od mogućih resursa pomoću koji se određena potreba može zadovoljiti.

U osnovi teorije koristi i zadovoljstva nalaze se pitanja „kako?“ i „zašto?“ pojedinci koriste medije. Dakle, postavlja se glavno pitanje „što ljudi rade s medijima?“, a ne „što mediji rade od ljudi?“ (Spiliotopoulos i Oakley 2013: 3288). Teorija nastoji objasniti kako različiti ljudi koriste iste medijske poruke u različite svrhe, kako bi zadovoljili svoje psihološke i društvene potrebe i postigli svoje ciljeve (Katz 1959; prema Sheldon 2008: 40). Naglasak je na istraživanju motiva koji potiču korištenje medija, faktora koji vrše utjecaj na motive, kao i rezultate ponašanja povezanih s korištenjem medija (Sheldon 2008: 40; Hart 2011: 13).

Iz navedenog može se zaključiti da teorija koristi i zadovoljstva nastoji naći odgovore na pitanja koji su to načini i razlozi zbog kojih pojedinci koriste medije. Pri tome, treba se voditi računa da se ti načini i razlozi ne generaliziraju jer su individualni. Tako jedan sadržaj može izazvati različite učinke na različite ljude jer su njihove potrebe i ciljevi različiti.

(Swanson 1987 prema Hart 2011: 24) uređuje definiciju u pogledu na ovu teoriju te pri tome ukazuje da su pojedinci motivirani socijalnim, psihološkim i sociokulturnim utjecajima za korištenje masovnih medija kako bi stigli do posebnog cilja. Stizanje do „odredišta“, tj. ostvarivanje cilja donosi osjećaj zadovoljstva. Pojedini autori navode da se može izvršiti klasifikacija teorije koristi i zadovoljstva u pet skupina i to na osnovu pet grupa ljudskih potreba. To su: (1) kognitivne potrebe – informacije, znanje, razumijevanje našeg socijalnog okruženja, znatiželja, istraživanje; (2) afektivne (emocionalne) potrebe – estetsko i emocionalno iskustvo, zadovoljstvo; (3) osobni identitet – samopouzdanje, osobna sklonost, integritet, socijalni status, potreba za samopoštovanjem; (4) integracija i socijalna interakcija – rodbinske veze i prijateljstvo, povezanost s vanjskim svijetom, potreba za afilijacijom i (5) bjekstvo od stvarnosti – potreba za bijegom, oslobađanje od napetosti, preusmjeravanje pažnje s neugodnih na ugodne sadržaje (Tan 1958; prema Tanta, Mihovilović i Sablić 2014: 87).

Unutar ove teorije izdvaja se jedna značajna karakteristika, a to je interaktivnost aktivnih korisnika. Može se definirati kao stupanj do kojeg sudionici procesa komunikacije imaju kontrolu nad istom te mogu razmijeniti uloge u njihovom međusobnom diskursu (Wiliams, Rice i Rogers 1988; prema Ruggiero 2000: 15). Pri tome, (Ha i James 1998; prema Ruggiero 2000: 15) navode pet dimenzija interaktivnosti, a to su: razigranost, izbor, povezanost, prikupljanje informacija i recipročna komunikacija.

Interaktivnost omogućava korisnicima da imaju moć i preuzmu kontrolu nad svojim aktivnostima razmjene informacija kroz interakciju. Omogućava korisnicima da se kroz takve aktivnosti zabave, naprave vlastiti izbor, povežu s drugim korisnicima i tako ostvare recipročnu komunikaciju te se informiraju.

Motivi za korištenje društvene mreže Facebook prema teoriji samoafirmacije

Kao još jedna teorija koja može poslužiti za objašnjenje motivacije za korištenje društvene mreže Facebook je i teorija samoafirmacije (Self – Affirmation Theory).

Glavna pretpostavka teorije samoafirmacije (samopotvrđivanja) je da su ljudi motivirani da postignu i održe integritet vlastite ličnosti. Pri tome, integritet se definira kao osjećaj, odnosno doživljaj sebe u cjelini kao dobre i svrsishodne osobe (Sherman i Cohen 2006: 186). Samoafirmacija se odnosi na čin kojim se pokazuje vlastita adekvatnost, a doprinosi sveobuhvatnom pogledu sebe i vlastitih resursa. Može obuhvatiti brojne svakodnevne aktivnosti (npr. druženje s prijateljima, volontiranje). Iako neke aktivnosti mogu izgledati kao distrakcija, odnosno ometajući faktor, one ipak mogu biti u funkciji samopotvrđivanja, kao što su na primjer kupovina i ažuriranje Facebook stranice (Cohen i Sherman 2014: 337).

Teorijski okvir samoafirmacije obuhvaća četiri načela: (1) Ljudi su motivirani da zaštite percipirani integritet i vlastitu vrijednost– predstavlja osnovni princip ove teorije; (2) Motivacija da se zaštiti vlastiti integritet može na kraju rezultirati defanzivnim odgovorima – ovo načelo ukazuje na to da su ljudi spremni da zaštite vlastiti integritet kada je ugrožen. Tada nastoje da ga „poprave“, a motivacija koja pokreće takvu aktivnost može dovesti do obrambene reakcije. Ovakve obrambene reakcije uglavnom su automatske ili čak i nesvjesne, što govori o važnosti potrebe očuvanja vlastitog integriteta; (3) Ličnost je fleksibilna – ovaj princip upućuje na to da ljudi obično neuspjehe iz određenih aspekata života nastoje kompenzirati naglašavajući uspjehe iz drugih aspekata; (4) Ljudi se mogu afirmirati uključivanjem u različite aktivnosti koje ih podsjećaju na to „tko su oni“ – ovim načelom naglašava se da su one osobine koje su ključne za to kako se osoba vidi, ujedno i potencijalni domeni samoafirmacije (Sherman i Cohen 2006: 187–189).

Dakle, primarna premisa teorije samoafirmacije je da ljudi imaju temeljnu potrebu da sebe vide, tj. doživljavaju kao značajne, vrijedne i dobre. Upravo je potreba za pozitivnom slikom sebe važan motivator ponašanja. Pri tome, ljudi rutinski izbjegavaju, propuštaju ili iskrivljavaju one informacije koje su moguća prijetnja za njihovu vlastitu vrijednost (Toma i Hancock 2013: 322).

Motivi za korištenje društvenih mreža prema psihosocijalnoj teoriji Erika Eriksona

Kada su u pitanju mladi, oni se skupina koja obuhvaća razvojne periode adolescencije i rane odrasle dobi. Zbog brojnih psiholoških karakteristika i izazova s kojima se u tom periodu suočavaju, „podložniji“ su korištenju različitih društvenih mreža na čije korištenje ih potiču različiti motivi. U opisivanju psiholoških i socijalnih karakteristika ove razvojne skupine najbolje može poslužiti teorija psihosocijalnog razvoja Erika Eriksona. Faze razvoja u Eriksonovoj teoriji, a koje odgovaraju fazama adolescencije i rane odrasle dobi su peta faza – identitet/kriza identiteta i šesta faza – intimnost/izolacija.

Peti stadij Eriksonovog psihosocijalnog razvoja predstavlja izvjesni prelazni stadij koji odgovara razvojnom periodu od 12. do 20. godine. Naime, u ovom stadiju pojedinac postupno prelazi iz djetinjstva u odraslu dob, postajući pri tome samostalna individua koja je odgovorna sama za sebe. Neki od zahtjeva s kojima se suočavaju mladi jesu: provjeravanje i pomicanje granica, kidanje ovisničkih veza te izgradnja vlastitog identiteta (Corey 2004: 75). U ovom periodu mladi su okupirani sobom i time kako ih drugi doživljavaju, procjenjuju, prihvaćaju i to posebno njihovi vršnjaci. Također, imaju potrebu za idolima i uzorima kako bi se identificirali (Erikson 2008: 14). Ukoliko dođe do krize identiteta, pojedinac ne zna tko je i što želi, niti je njegova ličnost jedinstvena pa često zbog toga imaju nisko samopoštovanje i probleme s prilagođavanjem (Erikson 2008: 15; Tahirović 2013: 169). Također, (Tahirović 2013: 169) navodi nekoliko važnih faktora za razvoj identiteta: emocionalna podrška roditelja i obiteljske vrijednosti, mišljenje vršnjaka, uspjeh i pozicija u školi, pozicija u zajednici i kolektivne vrijednosti, kulturološki kontekst, povijesno razdoblje i mediji.

Šesti stadij odnosi se na razdoblje života od 20. do 40. godine, tijekom kojeg obično dolazi do  napuštanja doma, traženja partnera, završavanja formalnog obrazovanja i nastojanja pronalaska zaposlenja. Upravo je uspostavljanje intimnih odnosa pozitivno rješavanje ovog stadija pri čemu se razvija vrlina ljubavi, koja se očituje kroz brigu, poštovanje i odgovornost prema osobi koju se voli. Ukoliko je ipak rješenje krize nepovoljno za pojedinca, javlja se osjećaj izoliranosti, usamljenosti, distanciranosti, praznine, a može doći i do narcističke zaokupljenosti sobom (Erikson 2008: 16).

Navodeći psihosocijalne karakteristike mladih i karakteristike njihovog ponašanja pri korištenju medija, moguće je uočiti određene razloge zbog čega to upravo ova razvojna populacija najviše koristi medije, u ovom slučaju društvenu mrežu Facebook. Kod adolescenata je veoma karakateristična crta koja ukazuje na to da su im u tom periodu mnogo značajniji njihovi vršnjaci nego li roditelji. Uglavnom sliku o sebi formiraju u odnosu na reakcije svojih vršnjaka. Na osnovu tih povratnih informacija iz okoline, oni saznaju kako ih drugi procjenjuju, prihvataću, doživljavaju. Naravno, brojne mogućnosti koje pruža Facebook su takve da su adolescentima te povratne informacije gotovo uvijek dostupne. Osim tih povratnih informacija, oni imaju mogućnost i da budu članovi nekih grupa koje su karakteristične za njihova zanimanja i hobije što im stvara osjećaj pripadanja i prihvaćanja, a samim time i sigurnosti.

Kada su u pitanju mlađi odrasli i njihovo korištenje Facebook-a, uglavnom se zadovoljavaju iste potrebe kao i kod adolescenata, samo iz drugog ugla. Naime, mladi u ovoj fazi preuzimaju brojne životne uloge koje do tada nisu imali. Neki se zapošljavaju, neki stvaraju obitelj, napuštaju roditeljski dom i sve one aktivnosti koje su do tada bile karakteristične za njih. Sa svim tim novim ulogama i obvezama osoba je sve manje u mogućnosti da provodi svoje vrijeme s prijateljima pa je Facebook način na koji se pokušava ostati u redovnom kontatktu s dragim i bitnim ljudima. Na taj način stvara osjećaj povezanosti i upućenosti. Također se mogu uključivati ili kreirati različite grupe prema vlastitom zanimanju. Ukoliko se osoba osjeća izolirano, usamljeno idistancirano, Facebook joj može poslužiti kao izvjesna zamjena za ono što joj nedostaje.

Prikaz istraživanja o motivima mladih za korištenje Facebook-a

Kroz ranije predstavljene teorijske osnove navedeno je da su motivi pokretači čovjekovog ponašanja kojim nastoji ostvariti određeni cilj. Motivi mogu biti brojni, a sredstva pomoću kojih se mogu zadovoljiti ti motivi također su brojna. Jedan od tih sredstava je i Facebook koji predstavlja suvremenu, najpopularniju društvenu mrežu koja nudi mnoge opcije i mogućnosti, kao što su: komunikacija, povezivanje, objavljivanje i brojne druge opcije. Obzirom da je u pitanju društvena mreža, može se reći da je u najvećoj mjeri korištenje Facebook-a motivirano socijalnim motivima.

(Rebić 2014: 12), referirajući se na pojedine autore, navodi da je nezadovoljena potreba za pripadanjem ta koja pojedinca potiče na korištenje društvene mreža. Zadovoljenje ove potrebe djeluje kao izvjesna nagrada za korištenje društvenih mreža. U skladu s navedenim, može se uočiti koliko je važna potreba za pripadanjem, o kojoj je govorio i sam Maslow u svojoj teoriji potreba. Kao socijalnim bićima, ljudima je važno da osjećaju pripadnost kako u svojoj porodici,tako i u svojoj okolini. Osim s teorijom potreba, ovi rezultati mogu se povezati i s teorijom koristi i zadovoljstva kojom se nastoji objasniti mehanizam koji potiče pojedinca na korištenje društvenih mreža i kako to utječe na njega. Dakle, osjećaj pripadnosti je izvjesna nagrada za korištnje društvene mreže što stvara osjećaj zadovoljstva.

Pri istraživanju motiva koji leže u podlozi korištenja Facebook-a, (Rebić 2014: 13) ukazuje da je u više navrata došlo do rezultata da su to sljedeći motivi: održavanje odnosa, zabava, popularnost, kontrola nad drugima, poslovni razvoj i napredak te edukativne svrhe. Kao motiv općenito povezan s korištenjem Facebooka, izdvaja se brzo dijeljenje informacija.

(Yang i Brown 2012: 407) navode nekoliko motiva za korištenje Facebook-a pozivajući se na nekoliko istraživanja. Dva najčešće spomenuta motiva su njegovanje i održavanje postojećih odnosa, kao i potraga za novim. Ostali motivi koji se navode su: povećanje nečijeg ugleda, izbjegavanje samoće, praćenje drugih osoba preko njihovih profila i zabava.

(Rebić 2014: 28) u svom istraživanju navodi da je jedan od motiva i održavanje odnosa. Ovaj motiv proizilazi iz potrebe za afilijacijom te se njime predviđaju ponašanja kojima se održavaju postojeća poznanstva. Afilijacija je jedan od društvenih motiva koji se odnosi na kreiranje pozitivnih odnosa i njihovo održavanje. Uspostavljanjem pozitivnih afektivnih odnosa s drugima osoba se štiti od negativnih emocija. Nastoji postići odobravanje i prihvaćanje drugih ljudi. Kako bi to postigli, pojedinci su obično skloni udovoljavati, kreirati ili dijeliti sadržaje putem Facebook-a kako bi potkrijepili te pozitivne odnose, ali i sliku o sebi.

(Balog, Pribeanu i Ivan 2015: 138–139) u svome su istraživanju provedenom na Rumunskom sveučilištu došli do rezultata da se korištenje Facebook-a prvobitno veže za komunikaciju s prijateljima, da se otkrije što se događa na sveučilištu i da se održi kontakt s bivšim kolegama. Pored ovih motiva, izdvojila su se i sljedeća četiri: pristup podijeljenim sadržajiima, participacija u grupnim diskusijama, pronalazak starih prijatelja i praćenje novosti. Dakle, ovdje preovladava socijalni motiv. Studenti su se izjasnili da su manje zainteresovani za korištenje Facebook-a u svrhu predstavljanja i promovisanja sebe, kontaktiranje sa novim ljudima, te traženje savjeta.

Kvalitativno istraživanje (Urista i dr. 2009; prema Karal i Kokoc 2013: 632) zaključuju da studenti koriste Facebook zato što predstavlja brži, efikasniji i selektivniji način komunikacije i zbog toga što ih čini atraktivnijima. Također, (Bosch 2009; prema Karal i Kokoc 2013: 632) izvještava da se Facebook koristi za održavanje komunikacije sa prijateljima, za dobivanje informacija o društvenim događajima, dijeljenje slika i muzike, zbog informacija vezanih za zadaće i dijeljenje bilješki s predavanja.  

Unazad nekoliko godina Facebook je, kao najpopularnija društvena mreža, postao predmet brojnih istraživanja u svijetu. Ipak, s obzirom na njegovu zastupljenost u svakodnevnici mladih, na našim prostorima ovaj aspekt nije u dovoljnoj mjeri zastupljen u istraživanjima. Kroz kratki prikaz nekoliko istraživanja koja su u skladu s teorijama motivacije, bit će predstavljeni najznačajniji motivi koji stoje u pozadini korištenja Facebook-a.

Istraživanje na temu „Facebook i motivi za njegovo korištenje“ obuhvatilo je 172 sudionika (74 muškog i 98 ženskog spola). Provedeno je sa studentima Louisiana State sveučilišta s ciljem stjecanja uvida u to koji su motivi studenata za korištenja Facebook-a, u kojoj mjeri i koje individualne razlike mogu biti prediktori stavova i ponašanja na Facebook-u. U kontekstu teorije koristi i zadovoljstva, istraživanje je pokazalo da ljudi koriste Facebook kako bi zadovoljili određene potrebe, naročito one povezane s održavanjem odnosa (Sheldon 2008:  39).

Cilj studije bio je saznati u kojoj se mjeri vanjski motivi i individualne razlike mogu predvidjeti kroz stavove i ponašajne ishode Facebook-a. Prvo istraživačko pitanje odnosilo se na to što studente motivira da koriste Facebook. Rezultati su ukazali na sljedećih šest faktora: održavanje odnosa, popunjavanje vremena (da prođe vrijeme), virtualna komunikacija, zabava, da se osjeća „cool“ – da je u trendu i prijateljstvo. Pokazalo se da su najčešći razlozi popunjavanje vremena i održavanje odnosa. Važnim faktorom pokazala se i „zabava“. Manje važnim faktorima procijenjeni su „biti u trendu“, „prijateljstvo“ i „virtualna komunikacija“ (Sheldon 2008: 44–47).

Drugim istraživačkim pitanjem nastojalo se ispitati kako su individualne razlike studenata povezane s postizanjem zadovoljstva korištenjem Facebook-a. Rezultati za ovo istraživačko pitanje ukazali su da žene češće od muškaraca koriste Facebook za održavanje postojećih odnosa, da im prođe vrijeme i da se zabave. S druge strane, muškarci za razliku od žena Facebook koriste više radi uspostavljanje novih odnosa, tj. upoznavanja novih ljudi. Kada su u pitanju mlađi ispitanici, oni češće koriste Facebook za održavanje postojećih odnosa i da se upoznaju s novim ljudima (Sheldon 2008: 47–48).

Treće istraživačko pitanje odnosi se na to u kojoj mjeri zadovoljstvo postignuto korištenjem Facebook-a može predvidjeti stavove i ponašajne ishode korištenja Facebook-a. Rezultati su pokazali da je broj sati koje korisnici provode na Facebook-u povezan s faktorom održavanja odnosa i popunjavanja vremena. Studenti koji se najčešće prijavljuju na vlastiti Facebook profil su oni koji tako nastoje održati postojeće odnose, popuniti vrijeme kada im je dosadno, radi zabave i da bi bili „cool“. Mlađi studenti, žene i oni koji su zainteresirani za održavanje postojećih odnosa putem Facebook-a imaju više Facebook prijatelja za razliku od ostalih (Sheldon 2008: 48–50).

(Tanta, Mihovilović i Sablić 2014) željeli se istražiti koje su to prednosti upotrebe Facebook-a među adolescentima, ali i koje su potrebe upotrebom Facebook-a zadovoljene. Kao teorijska pozadina korištena je teorija koristi i zadovoljstva zbog pristupa koji je orijentiran ka korisniku. Pored navedenog, autori su željeli provjeriti je li teorija koristi i zadovoljstva primjerena za analizu motivacije i ponašanja korisnika društvenih mreža. Rezultati su pokazali da adolescenti Facebook koriste uglavnom za druženje i komunikaciju sa svojim prijateljima, za raspravljanje o školskim aktivnostima, zakazivanje sastanaka s prijateljima i dobivanje informacija o društvenim događajima. Facebook ponajprije zadovoljava potrebe adolescenata za integracijom, socijalnom interakcijom, informacijama i razumijevanjem društvenog okruženja. Također, teorija koristi i zadovoljstva pokazala se kao adekvatna pozadina za analizu podataka (Tanta, Mihovilović i Sablić 2014: 85–86).

        Sljedeće istraživanje provedeno od strane (Toma i Hancock 2013) ukazuje da se popularnost društvenih mreža, kao što je Facebook, može razumjeti kroz zadovoljavanje potreba ega. Korištena je teorija samoafirmacije kako bi se pretpostavljalo zašto i kada ljudi provode vrijeme na svojim profilima. Studija 1 pokazala je da su Facebook profili samoafirmirajući u smislu zadovoljenja potreba korisnika za vlastitom vrijednošću i integritetom. Studijom 2 pokazalo se da korisnici gravitiraju na profilima nakon što prime udarac na ego. Tada u nesvjesnom nastojanju koriste Facebook da poprave percepciju samopoštovanja (Toma i Hancock 2013: 321).

        Dakle, studijom 1 nastojalo se ispitati jesu li Facebook profili samoafirmirajući u kontekstu zadovoljavanja korisnikovih osnovnih potreba za samovrednovanjem i integritetom. Ukupan broj sudionika bio je 98, odnosno nakon inicijalne procjene 88. Od tog broja 68 % bilo je ženskog spola, a prosječna dob bila je 19,81 godina. Rezultati su dokazali da je predstavljanje na Facebook profilima samoafirmirajuća aktivnost te da se ostvarivanje samoafirmacije preko Facebook-a ne razlikuje od one koja se postiže kroz klasične vrijednosti. Ova je studija pokazala da provođenje vremena na Facebook-u može ispuniti važne potrebe ega. Predstavljanjem sebe kao vrijedne, uspješne osobe koja je uključena u mreže značajnih veza poboljšava percepciju samopoštovanja korisnika (Toma i Hancock 2013: 323–325).

        Studijom 2 nastojalo se ispitati upotrebljavaju li korisnici Facebook u svrhu oporavka ega. Istraživanje je obuhvatilo 86 studenata od čega je 66 % ženskog spola, a prosječna dob bila je 19,27 godina. Rezultati su pokazali da sudionici koriste svoj Facebook profil kao mjesto samoafirmacije, češće kada je ego ugrožen. Analizom otvorenih odgovara došlo se do rezultata da je samo pet sudionika svjesno samoafirmirajućeg karaktera izabrane aktivnosti. Dakle, ova studija pokazala je da su Facebook korisnici učestaliji na svojim profilima nakon što su doživjeli neki psihološki stres, gdje ulažu nesvjesni napor u cilju poboljšanja percepcije samopoštovanja. Ovakvi rezultati dalje upućuju na to da su ljudi, u suštini, motivirani za održavanje površne percepcije vlastite vrijednosti i integriteta. Pored toga, čini se da to rade nesvjesnom potragom za aktivnostima samoafirmacije u okruženju (Toma i Hancock 2013: 325–326).

        Autor (Joinson 2008) istraživao je upotrebu stranice za umrežavanje, Facebook, i zadovoljstva koja korisnika potiču na korištenje Facebook-a. U prvoj studiji zadatak sudionika bio je da opišu način na koji koriste Facebook i u čemu uživaju dok ga koriste. Drugom studijom identificirano je sedam jedinstvenih koristi i gratifikacija: društvena povezanost, zajednički identitet, sadržaj, socijalno istraživanje, surfanje i ažuriranje statusa. Korelacija je postojala između demografije, obrazaca posjete stranici i korištenja privatnosti s različitim koristima i gratifikacijama (Joinson 2008:  1027).

        Kroz studiju 1 od Facebook korisnika tražilo se da naprave listu riječi ili fraza koje opisuju njihovu korist i zadovoljstvo. U ovoj studiji sudjelovalo je 137 Facebook korisnika, od čega je 53 bilo muškog, a 88 ženskog spola. Prosječna dob ispitanika bila je 26,3 godine (Joinson 2008: 1028). Na osnovu odgovora sudionika, došlo se do sljedeće liste u kojoj su razlozi poredani od onih koji su najučestaliji prema onim manje učestalim. Održavanje kontakta imalo je najveći broj spominjanja, dok je kreiranje novih kontakta imalo najmanji broj spominjanja. Prema tome, kreiran je sljedeći redoslijed: održavanje kontakta, pasivni kontakt, društveni nadzor, obnavljanje izgubljenih kontakta, komunikacija, fotografije, dizajn, stalni kontakt, kreiranje novih kontakta (Joinson 2008: 1029).

        U svom radu autori (Karal i Kokoc 2013) usmjerili su se na istraživanje profila upotrebe društvenih mreža, svrhe korištenja i učestalosti aktivnosti studentske populacije. Težište se usmjerilo na upotrebu Facebook-a kao društvene mreže. Prema rezultatima ustanovilo se da je učestalost posjećivanja Facebook-a, vrijeme provedeno na Facebook-u, broj prijatelja na Facebook-u i upotreba za obrazovne svrhe varira značajno s obzirom na razinu obrazovanja. Na osnovu rezultata utvrđeno je da studenti dodiplomske razine koriste Facebook kako bi održali postojeće odnose s prijateljima umjesto uspostavljanja novih, na Facebook-u su aktivni zbog komunikacije i zabave te da bi pratili šta im rade prijatelji. Studenti master studija Facebook-om se služe radi obrazovne svrhe i da bi pratili prijatelje. Uzorak istraživanja sastojao se od 1818 studenata dodiplomskog i master studija s različitih turskih univerziteta (Karal i Kokoc 2013: 645, 649). Podaci o svrsi korištenja Facebook-a pokazali su da značajno veći broj dodiplomskih studenata koristi Facebook u svrhu „sastajanja sa starim prijateljima i ponovne komunikacije s njima“ i „dobivanje novih informacija, različitih informacija i mišljenja“. S druge strane, master studenti Facebook koriste za „provođenje istraživanja za univerzitetske projekte i zadaće“, „proučavanje grupa i događanja s obrazovnom svrhom“, „dijeljenje mišljenja s drugima“ te „da bi poboljšali znanje stranog jezika“ (Karal i Kokoc 2013: 651–652).

Zaključak

Društvene mreže, kao fenomen u suvremenom svijetu, sve više postaju rasprostranjene i korištene. U veoma kratkom vremenskom periodu doživjele su svoj ekspanzivni razvoj. Dobar primjer za navedeno je društvena mreža Facebook, koju je kreirao 2004. Mark Zuckerberg. Prvobitna funkcija obuhvaćala je samo usko područje namjene, međutim veoma brzo obuhvatila je mnogo više mogućnosti, da bi danas postala jedna od najpopularnijih društvenih mreža. Iako se ne može s preciznošću reći koja to populacija najviše upotrebljava Facebook, ipak se mladi mogu izdvojiti kao najzastupljeniji. Razlog tome mogu biti i neke specifične razvojne karakteristike, ali ponajviše to su njihovi motivi koji ih potiču na korištenje Facebook-a. Govoreći o motivima, oni predstavljaju osnovne pokretače određenog ponašanja i aktivnosti. Obzirom da je čovjek društveno biće, socijalni su motivi veoma značajni. Pod njima se podrazumijevaju motivi koji su zasnovani na psihološkim potrebama koje se zadovoljavaju kontaktom i prisustvom drugih ljudi. Da bi se uopće bilo u mogućnosti  razmišljati o tome što to mlade potiče da koriste Facebook, potrebne su pojedine teorije motivacije koje su uže povezane s tom tematikom. Jedna od najznačajnijih teorija motivacije koja pobliže objašnjava zašto ljudi koriste medije je teorija koristi i zadovoljstva. Ovom teorijom pokušava se razjasniti zašto pojedinci biraju korištenje određenih medija. Pored ove teorije, izdvaja se teorija samoafirmacije koja naglašava da su ljudi motivirani da postignu i održe integritet vlastite ličnosti. U skladu s ovim teorijama motivacije, nekoliko istraživanja ponudilo je rezultate koji su obuhvatili motive korištenja Facebook-a. Rezultatima istraživanja izdvojili su se različiti motivi. Među najučestalijim su sljedeći: održavanje odnosa, popunjavanje vremena, virtualna komunikacija, zabava, biti u trendu, prijateljstvo, rasprava o školskim obavezama, informiranje o društvenim događanjima. Pri tome postoje razlike s obzirom na individualne razlike i obrazovanost. Tako npr. žene češće Facebook koriste za održavanje postojećih odnosa, za popunjavanje vremena i radi zabave; dok muškarci Facebook koriste za upoznavanje novih ljudi. Kada su u pitanju razlike u odnosu na obrazovni status, dodiplomci Facebook koriste za održavanje postojećih odnosa, radi komunikacije i zabave i praćenja što rade prijatelji. Kada su u pitanju mladi na masteru, Facebook-om se služe radi izvršavanja akademskih zadataka, proučavanja grupa i dijeljenja mišljenja. Pored toga, rezultati su potvrdili i to da je predstavljanje sebe na Facebook profilu samoafirmirajuća aktivnost, što znači da se pomoću aktivnosti na Facebook-u mogu ispuniti određene potrebe ega. Osim što mogu ispuniti određene potrebe ega, mogu se koristi i za oporavak ega, naročito onda kada se doživio određeni psihološki stres. Upotrebom Facebook-a zadovoljavaju se, pored potreba ega, i potrebe za integracijom i razumijevanjem društvenog okruženja. Danas smo svjesni da su društvene mreže promijenile način komuniciranja među ljudima, svakodnevnicu ljudi, a na neki način su promijenile i svijest. Kadgod je u pitanju upotreba Interneta, medija i društvenih mreža, uvijek se provlači pitanje o njihovoj štetnosti i o tome koliko je to istinski kvalitetan način zadovoljavanja nekih potreba. Međutim, potrebno je naglasiti da pozitivan ili negativan učinak društvenih mreža ovisi samo o tome u koje svrhe osoba koristi iste.

Literatura

Balog, Alexandru; Pribeanu, Costin; Ivan, Ion. 2015. Motives and Characteristics of Facebook Use by Students from a Romanian University. Eds. Dardala M; Rebedea, T. E. Proceedings of RoCHI 2015, Buchurest, Romania, 24–25 September. 137–140.

Cohen, Geoffrey L.; Sherman, David K. 2014. The Psychology of Change: Self-Affirmation and Social Psychological Intervention. The Annual Review of Psychology 65. 333–371.

Corey, Gerald. 22004. Teorija i praksa psihološkog savjetovanja i psihoterapije. Naklada Slap. Jastrebarsko.

Erikson, Erik H. 2008.  Identitet i životni ciklus. Zavod za udžbenike. Beograd.

Facebook Newsroom. 2017. Our Mission. http://newsroom.fb.com/company-info/  (pristupljeno: 25. rujna 2018.).

Grbavac, Jacinto; Grbavac, Vitomir. 2014. Pojava društvenih mreža kao globalnog komunikacijskog fenomena. Media, culture and public relations 5/2. 206–219.

Hart, Michael J. 2011. A Study on The Motives of High School and Undergraduate College Students for Using The Social Network Site Facebook. Doctoral Degree. Liberty University. Lynchburg. 188 str.

Isić, Almira. 2016. Opća psihologija.  Centar za napredne studije. Sarajevo.

Joinson, Adam N. 2008. ‘Looking at’,‘Looking up’ or ‘Keeping up with’ People? Motives and Uses of Facebook, CHI 2008 Proceedings – Online Social Networks. Florence. Italy. 5-10 April. 1027–1036.

Karal, Hasan; Kokoc, Mehmet. 2013. Uporaba društvenih mreža među studentskom populacijom: razlike s obzirom na obrazovnu razinu. Croatian Journal of Education 15/3. 629-654.

Kosić, Siniša. 2010.  Online društvene mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovnih škola: navike Facebook generacije. Život i škola: časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja 56/24. 103–125.

McAdams, Dan P. 1992.  The Intimacy Motive. Motivation and Personality: Handbook of Thematic Content Analysis. Ed. Smith, Charles P. University Press. Cambridge. 225–253.

Musladin, Marijana. 2012. Utjecaj društvenih mreža na nacionalnu sigurnost. MediAnali: međunarodni znanstveni časopis za pitanja medija, novinarstva, masovnog komuniciranja i odnosa sa javnostima  6/11. 67–85.

Osmanbegović, Edin. 2011. Aspekti ranjivosti korisničkih podataka na društvenim mrežama – slučaj BiH. Tranzicija: Časopis za ekonomiju i politiku tranzicije 13/28. 70–79.

Pejović, Mario. 2016. Društvene mreže, zamjena za stvarni život. http://balkans.aljazeera.net/ vijesti/drustvene-mreze-zamjena-za-stvarni-zivot(pristupljeno: 25. rujna 2018.).

Petz, Boris. 2001. Uvod u psihologiju: psihologija za nepsihologe. Naklada Slap. Jastrebarsko.

Putnik, Nenad; Bošković, Milica. 2015. The Impact of Media on Students’ Perception of the Security Risks Associated With Internet Social Networking – A Case Study. Croatian Journal of Education 17/2. 569-595.

Rathus, Spencer. A. 2000. Temelji psihologije. Naklada Slap. Jastrebarsko.

Rebić, Andrea. 2014. Osobni i iskustveni čimbenici samootkrivanja na društvenoj mreži Facebook, Diplomski rad. Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb. 39 str.

Reeve, Johnmarshall. 2010. Razumijevanje motivacije i emocija. Naklada Slap. Jastrebarsko.

Rheinberg, Falko. 2004. Motivacija. Naklada Slap. Jastrebarsko.

Ruggiero, Thomas  E. 2000.  Uses and gratifcations theory in the 21st century, Mass Communication & Society 1/3. 3–37.

Sheldon, Pavica. 2008. Student Favorite: Facebook and Motives for its Use. Southwestern Mass Communication Journal. 39–53.

Sherman, David K.; Cohen, Geoffrey L. 2006. The Psychology of Self-Defense: Self-Affirmation Theory. Advances in Experimental Social Psychology 38/6. 183–242.

Spiliotopoulos, Tasos; Oakley, Ian. 2013. Understanding Motivations for Facebook Use: Usage Metrics, Network Structure and Privacy. Changing Perspectives: Social Media Practice. 3287–3296.

Tahirović, Senija. 2013. Psihološki razvoj djece i mladih.  Internacionalni Univerzitet Sarajevo. Sarajevo.

Tanta, Ivan; Mihovilović, Maja; Sablić, Zrinka. 2014. Uses and Gratifcation Theory –
Why Adolescents Use
Facebook?. Medijska istraživanja 2/20. 85–110.

Toma, Catalina L.; Hancock, Jeffrey T. 2013. Self-Affirmation Underlies Facebook Use. Personality and Social Psychology Bulletin 39/3. 321–331.

Vasić, Milica. 2010. Uticaj društvenih mreža Interneta na društvo. Magistarski rad. Filološki fakultet u Beogradu. Beograd. 44 str.

Yang, Chia-chen Yang; Brown, Bradford B. 2012. Motives for Using Facebook, Patterns of Facebook Activities, and Late Adolescents' Social Adjustment to Collage. Journal of Youth and Adolescence: A Multidisciplinary Research Publication 42/3. 403–416.